Kušnja nas jača

Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane!
Pridruži mi se

Cijeli članak

Kušnja nas jača

Ne može ni jedna napast, ni jedna bolest, ni jedno zlo bez Boga doći k tebi. Bog sve dopušta. Istina, Bog ne daje, ne stvara bolesti, nesreće i smrt. Bog nije stvorio đavla. Niti htio đavla. Nije htio da on bude zao i ne želi da mi budemo zli. Bog ne želi nesreću, ne želi tjeskobu, ne želi strah u tebi. Ali postoje sile u svijetu koje se suprotstavljaju Bogu, koje, dakle, ne žele biti prijateljske s Bogom i koje zato ugrožavaju i tebe. 

Bog dopušta da postoje zle sile da vidi hoće li netko povjerovati tim silama da su jače od Boga ili će povjerovati Bogu. To znači: svaka ugroženost, svaki strah, svaka bolest samo je upitnik koji pita: „A tko je tebi Bog? Na čijem ti tlu stojiš? Čije se ti ruke držiš? Na koga se ti oslanjaš?“

Sveto pismo jasno kaže: Bog ranjava, ali ranu zavija i liječi. Bog daje i sreću i nesreću. U Očenašu štoviše molimo: „Ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zloga." Sveti Jakov međutim kaže: ,,Bog ne napastuje." I to je istina. Ali Bog hoće uvesti u kušnju, ali to je kao kad nas trener na treninzima uvodi u teške situacije koje trebamo nadvladati, kako bismo postali utrenirani i kako bi snaga u nama postala jača, da bismo mogli prevladati sve moguće kušnje u stvarnom nadmetanju.

Zato Bog i nas uvodi u kušnju ne da bismo pali, nego da bismo ojačali. Za Isusa se kaže da ga je Duh Sveti odveo u pustinju da ga kuša davao. Što je to, dakle, kušnja? Kušnja bolesti, tjeskobe, nije ništa drugo nego kao da imate rječicu ili potok i htjeli biste na toj rječici napraviti mlin, tako da ga voda pokreće na rad. Ali voda je slaba. I što onda napraviti? Napraviti branu tako da se voda skuplja i postaje jaka i prelijeva preko brane. I potom pada na pera mlinskog kotača, koji mlin pokreće na rad. Voda je narasla. 

Što Bog, dakle, želi s nevoljama? Da čovjek toliko vjeruje da može kazati: „Ne, Bog je jači od ove napasti!“ Tada njegova vjera raste. Tada snaga i milost rastu i prerastaju zapravo svaku nevolju i bolest i čovjek tako ostaje u Bogu. I zato Bog ne želi od nas maknuti bolesti i tjeskobe, napasti i nevolje. Mi gotovo uvijek vičemo: ,,Bože, makni bolest od mene! Oslobodi nas bolesti! Oslobodi rata!" Bog na to odgovara: „Ma ne, dijete.“ Mi vičemo: „Ne Bože, neću roniti! Ja ne želim plivati!" A Bog na to govori: „Dijete moraš naučiti roniti u vodi, pa kako ćeš se igrati u rijeci, na moru, a ne znaš ni zaroniti? Hajde zaroni! Tata je tu. Bog je tvoj tu."

A mi opet: „Ne, Bože, neću, ta bolest je ona koja mene ugrožava! To je rak! To je bolest! Ja se bojim! Neizlječiva je, Bože!"

Tomislav Ivančić - Iz straha u povjerenje

Dario 23.10.2020. 0 61
Podijelite da i drugi pročitaju
 
Komentari
Poredaj prema: 
Po stranici:
 
  • Budi prvi koji će komentirati
Informacije o autoru
Dario
Ne sudite, da se ne sudi vama!
Sviđa li vam se članak?
2 sviđa mi se
Koja je vaša reakcija?
 
Akcije
Kategorije
Čitanje knjige Postanka (10 članci)
Čitanje poslanice (34 članci)
Čitanje Svete knjige (93 članci)
Citati (2 članci)
Djela apostolska (8 članci)
Duhovni život (17 članci)
Evanđelja (2 članci)
Hagioterapija (11 članci)
Korisne objave (23 članci)
Ljubav i obitelj (13 članci)
Molitve (53 članci)
Osobna iskustva (5 članci)
Otpjevni psalam (132 članci)
Pobožnosti (2 članci)
Sveci i blaženici (4 članci)
Svjedočanstva (1 članci)