U Sirakuzi je posljednjih dana kolovoza 1953. godine proplakao reljef iznad bračnog kreveta jedne tamošnje obitelji - Gospa od Suza iz Sirakuze u samo nekoliko sljedećih mjeseci bilježi stotine čudesnih ozdravljenja i obraćenja i postaje jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu.
Posljednjeg dana kolovoza blagdan je Gospe od Suza. Deseci tisuća hodočasnika kreću prema pleterničkom svetištu, jedinstvenom u ovom dijelu Europe. Posjetimo, u Sirakuzi je posljednjih dana kolovoza 1953. godine proplakao reljef iznad bračnog kreveta jedne tamošnje obitelji – Gospa od Suza iz Sirakuze u samo nekoliko sljedećih mjeseci bilježi stotine čudesnih ozdravljenja i obraćenja i postaje jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu.
Čudesni događaji u Sirakuzi
Reljef Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladoga bračnog para Angela Iannusa i Antonine r. Giusto, plakao je ljudskim suzama 29., 30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953. godine. U nedjelju 30. kolovoza jedan je kino amater snimio na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze.
Komisija liječnika i analitičara uzela je 1. rujna u 11 sati više od jednog kubnog centimetra te tekućine i izvršila mikroskopsku analizu koja je pronašla tragove proteina i urata. Odgovor znanosti bio je: ljudske suze. Fizičkih ozdravljenja, koja je ustanovljena liječnička komisija proglasila izvanrednima, bilo je oko 300 (od sredine studenog 1953.), a brojna su bila i obraćenja.
Riječ crkvenoga učiteljstva
Sicilijanski episkopat, pod predsjedavanjem kardinala Ernesta Rufinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: „Ne može se sumnjati o stvarnosti suza… Neka takva manifestacija Nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na življu pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinu.“ Godinu dana kasnije papa Pio XII. zaključio je Marijanski kongres na Siciliji radioporukom u kojoj, između ostaloga, kaže: „Bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali Ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za Majku… Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?“ Papa Ivan Pavao II. prigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Sirakuzi 6. studenog 1994. g. rekao je: „To su suze boli radi onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!“
Pobožnosti Gospi od Suza u Pleternici
Godine 1954. u župi Bučje blizu Pleternice održavale su se misije pod vodstvom misionara Stjepana Mullera, isusovca iz Zagreba. Dok je razgovarao sa svećenicima o čudesnim događajima koji su se u Crkvi događali, misionar je posebno spomenuo događaj suzenja lika Gospe u Sirakuzi prethodne godine. Tom razgovoru bio je prisutan i vlč. Ljudevit Petrak, župnik iz Pleternice. Nakon što je saslušao misionara, zamolio je sliku Gospe od Suza i s njom u ruci uputio se u crkvu te klečeći u molitvi zatražio prosvjetljenje od Gospodina.
Bilo je to teško vrijeme za pleterničku župu i njega osobno. Naime, 3. prosinca 1944. godine partizani su do temelja srušili župnu crkvu svetog Nikole. S noći od 11. na 12. svibnja 1945. godine pred njegovim očima ubijen je tadašnji pleternički župnik vlč. Franjo Radović. Nakon rušenja crkve komunističke su vlasti sprječavale ponovnu izgradnju župne crkve. Unatoč tome, župljani su se nedjeljom i blagdanom okupljali i slavili svetu misu na otvorenom.
Razmišljajući o svemu tome vlč. Petrak odlučio je uvesti pobožnosti Gospi od Suza kroz devet dana. Ono što je tada naumio, ostvario je naredne godine, te je 23. kolovoza 1955. započela devetnica na temeljima razorene župne crkve, a posljednje večeri 31. kolovoza, poslije svečanog euharistijskog slavlja, poveo je procesiju s upaljenim svijećama oko istih temelja crkve. Razlozi zbog kojih je vlč. Petrak započeo devetnicu Gospi od Suza, osim duboke predanosti Majci Božjoj, bili su: molitva za duhovnu obnovu župe, očuvanje vjere pred najezdom bezbožnog komunizma te dobivanje dozvole za ponovnu izgradnju župne crkve.
Pleternica danas
Godinu za godinom, sve veći broj vjernika iz svih dijelova Hrvatske počeo je dolaziti u Pleternicu, usprkos sustavnom sprječavanju ondašnjih vlasti. Vjera naroda i njegova ljubav prema Mariji učini su da ostaci razorene crkve postanu mjesto molitve, naviještanja Božje riječi, slavljenje svetih otajstava na kojem brojni hodočasnici postižu duhovno i tjelesno zdravlje po zagovoru Gospe od Suza.
Župnik Petrak brižno je i s ljubavlju 50 godina vodio župu, a 40 godina pobožnost Gospi od Suza, sve do 1994. kada odlazi u mirovinu. Njegovim nasljednikom imenova je vlč. Antun Čorković koji je s velikim marom nastavio promicati pobožnost, danas kao rektor svetišta u Pleternici.
Utemeljenjem Požeške biskupije 1997. godine i zauzimanjem biskupa dr. Antuna Škvorčevića hodočašće Gospi os Suza u Pleternici dobilo je novo značenje. Godine 2005. proslavlja se 50. obljetnica štovanja Gospe od Suza. Župu posjećuje nadbiskup Sirakuze mons. Giuseppe Costanzo 26. kolovoza 2005. i donosi dio originalnih moći Gospe iz Sirakuze koje trajno ostaju u vlasništvu Pleterničkog svetišta.
Dvije godine kasnije, zahvaljujući tadašnjem pleterničkom župniku, monsinjoru Ljudevitu Petraku, pobožnost Gospi od Suza počinje i na Brdu u Pleternici. Usprkos tadašnjoj vlasti koja čini sve da to zaustavi, u zavjetnoj se procesiji redovito slavi Gospa i iz godine u godinu sve je više hodočasnika. Sirakuški je biskup darovao Pleternici sliku Gospe, ali i relikviju s Gospinim suzama. Godine 2005., Pleternica je, odlukom požeškog biskupa monsinjora Škvorčevića, proglašena marijanskim prošteništem.
