Sveta Margareta Škotska rođena je na području današnje Mađarske, gdje je njen otac bio u egzilu nakon što su Vikinzi osvojili Englesku.
Rodila se u Mađarskoj 1045./46.g., gdje su joj se roditelji nalazili u progonstvu. Bila je kći engleskog kralja Eduarda, koji se morao pred otimačem engleskog kraljevstva Kanutom skloniti u Mađarsku. I tako se Margareta rodila u tuđini. Majka Margaretina, Agata bila je sestra mađarske kraljice. Kada je osvajač Kanut umro, Margareta, još ni devet godina stara, vratila se s roditeljima u domovinu Englesku. No, 1066. g. Normani prisiliše engleski dvor i kraljevska obitelj opet mora bježati i tada se sklanja u Škotsku.
Kada je Margareta imala 24 godine udala se za škotskog kralja Malcolma III. (1057.-1089.), te ona posta škotska kraljica 1070.g.. Otada je kraljica Margareta živjela u sretnom braku u kojem je rođeno osmero djece, šest sinova i dvije kćeri, među kojima i sv. David i sv. Matilda.
Kraljica je znala pridobiti srca svojih podanika: bila je izvanredna žena. Kralj je, iako na visokom položaju bio nepismen, te je Margareti povjeravao opći odgoj kao i religiozni odgoj djece. Kraljica je opet, iako svojim znanjem i kulturom nadilazila kralja, nije se nikad radi toga ni uznosila ni uzoholila, već je vijek ostala skromna, jedinstvena i čedna. Bila je veoma dobra i samilosna srca pa je zdušno, velikodušno i nesebično pomagala mnoge siromahe.
Crkva u molitvi na današnji dan ističe, kako se sv. Margareta "čudesno odlikovala neobičnom ljubavlju prema siromasima". Za kraljevinu Škotsku nije bilo boljih godina od onih pod vladavinom Malcolma III., i žene mu Margarete koju su - kako navode mnogi životopisci - dobrohotno gledali podanici, ljubio je muž, poštivali sinovi i kćeri, a ona se sva posvećivala svojoj dusi i dobroti drugih.
Ne imajući vlastitih boli i nevolja, nastojala je svim silama ublažiti boli drugih. Ne imajući obiteljskih ni dinastijskih poteškoća, pritjecala je u pomoć svima koji su trpjeli i mučili se.
Kad se nalazila već na samrtnoj postelji, sva Bogu odana, primila je tešku vijest da su joj muž i sin poginuli u vojnom pohodu protiv Vilima Crvenoga. Taj je križ primila u duhu pokore za sve nedostatke i ljudske nesavršenosti svoga života, od kojih ni sveci nisu posve slobodni. U duhu vjere bila je uvjerena da će se s muzem i sinom opet sastati u vječnosti.
Margareta je umrla 16. studenoga 1093.g. u Edinburgu, a sahranjena je u Dunferlingu. Svetom je proglašena god. 1249.
Crkva u svom časoslovu na spomendan sv. Margarete Škotske svojim svećenicima, a i Božjem narodu, nudi za čitanje odsječak iz pastoralne uredbe Radost i Nada, Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu. U tom je tekstu riječ o svetosti braka i obitelji.
Ako se u braku i obitelji održavaju čudoredna načela, onda je takav brak i sretan, u njemu vlada ljubav, sloga i sklad između bračnih drugova, te njihova potomstva.
Dokaz je za to, bračni i obiteljski život sv. Margarete Škotske.
