Priča o svetom Ivanu Kentijskom
Ivan Kentijski je bio seoski momak koji je uspio u velikom gradu i na velikom sveučilištu u Krakovu u Poljskoj. Nakon briljantnog studija zaređen je za svećenika i postaje profesor teologije. Neizbježno protivljenje na koje sveci nailaze dovelo je do toga da su ga suparnici istisnuli i poslali da bude župnik u Olkuszu. Izuzetno skroman čovjek, davao je sve od sebe, ali ono što je činio nije bilo po volji njegovih župljana. Osim toga, bojao se odgovornosti svog položaja. Ali na kraju je osvojio srca svih ljudi. Nakon nekog vremena vratio se u Kraków i predavao Sveto pismo do kraja života.
Ivan je bio ozbiljan čovjek i skroman, ali poznat svim siromasima Krakova po svojoj dobroti. Njegova im je odjeća i njegov novac uvijek bio na raspolaganju i svaki put su ga iskorištavali. Zadržao je samo novac i odjeću prijeko potrebne za uzdržavanje. Malo je spavao, oskudno jeo i nije jeo meso. Hodočastio je u Jeruzalem, nadajući se da će biti ubijen od Turaka. Kasnije je Ivan četiri puta hodočastio u Rim, noseći svoju prtljagu na leđima. Kad su ga upozorili da pazi na svoje zdravlje, brzo je istaknuo da su, usprkos svoj svojoj strogosti, oci pustinje živjeli nevjerojatno dugo.
Ivan Kentijski je bio ljubazan, ponizan i velikodušan, trpio je protivljenja i vodio je skroman, pokornički život. Većina kršćana u imućnom društvu može razumjeti sve osim posljednjeg.
