Sveti Luka (Antiohija, ? - Beocija, oko 84.), evanđelist, kršćanski svetac, autor Evanđelja po Luki i Djela apostolskih te po predaji autor prve ikone.
Životopis
Novozavjetni spisi
O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno bio podrijetlom iz sirijskog grada Antiohije (danas u jugoistočnoj Turskoj), te da se služio grčkim jezikom. Nije moguće točno zaključiti ni je li bio iz poganske ili iz židovske obitelji u kojoj se govorilo grčki.
Čini se da je slijedio svetog Pavla na dijelu njegovih misijskih putovanja, točnije na njegovu drugom misijskom putovanju, od Troade do Filipa u Grčkoj. Postoji mogućnost, da je u Filipima ostao do 57. g. utvrđujući ondje Pavlovo misijsko djelo. U proljeće 58. g. prati sv. Pavla na njegovu povratku u Jeruzalem. Sveti Luka pratio je, čini se, sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te je u Djelima apostolskim ostavio dragocjeni dnevnik puta (ako nije riječ o materijalu kojega je evanđelist preuzeo od nekoga drugoga i uklopio u svoje djelo). S njim je bio i za vrijeme Pavlova prvoga rimskoga boravka u tamnici, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili, ako je vjerovati Drugoj poslanici Timoteju koju nije napisao sam Pavao, a nastala je i nakon Pavlove smrti.
Kršćanska predaja
Kasnija predaja mnogo je bogatija podacima, koji ipak do danas nisu mogli naći svoju povijesnu potvrdu. Tako predaja kaže da je rođen u Antiohiji, te da je potjecao iz poganske, a ne židovske sredine. Nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na Zemlji. Bio je pratitelj i učenik svetoga Pavla što se iščitava iz Pavlovih poslanica te Djela apostolskih. Izučio je medicinu u Antiohiji i Tarzu. Obratio se na kršćanstvo. Na brodovima je radio kao liječnik. Misli se da je za boravka u Jeruzalemu Luka imao priliku susresti barem neke od onih žena, što ih on, jedini od evanđelista spominje u svom evanđelju. Prema jednoj predaji, umro je u dobi od 84 godine u Tebi u Grčkoj.
Djela
Evanđelje po Luki
Djela apostolska
Stara predaja drži i da je sveti Luka naslikao prve ikone, te mnogi prikazi Bogorodice koji se danas časte u raznim svetištima pripadaju toj tradiciji. Najpoznatija od tih ikona svakako je Carigradska Bogorodica koja je između 8. i 9. stoljeća prenijeta u Padovu, te se i ona čuva u bazilici svete Justine. Među slike koje se pripisuju Luki pripada, primjerice, i slika Majke Milosti na Trsatu. Stari pisci poput Franje Glavinića 1648. g. navode takvo porijeklo trsatske slike, ali za to nema pravih dokaza. Stil same slike je iz kasnijeg vremena, vjerojatno iz 12. stoljeća, premda se ispod nje nalaze stariji tragovi, što je utvrđeno za posljednje restauracije 90-tih godina dvadesetog stoljeća
Štovanje
Blagdan svetog Luke u Rimokatoličkoj Crkvi i u pravoslavnim crkvama je 18. listopada (kod crkva koje imaju julijanski kalendar, 18. listopada se trenutno poklapa s 31. danom listopada, po gregorijanskom, novom kalendaru). Sveti Luka je zaštitnik liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca, izrađivača stakla i čipke. Lukin grob časti se u Padovi u Italiji, u bazilici svete Justine, a njegove moći čuvaju se i u Dubrovniku ("noge sv. Luke") te u Jajcu ("prst sv. Luke"). Rebecca West pisala je da su franjevci iz Jajca bježeći pred Turcima odselili u Veneciju s moćima svetog Luke, koje im je poklonila kćer srpskog despota Đurđa Brankovića, koji ih je otkupio od Turaka za 30000 dukata. Tamo su imali problem, jer su benediktinci iz Padove već imali moći sv. Luke. Papinska komisija priznala je moći svetog Luke iz Jajca autentičnima, ali nisu povukli priznanje autentičnosti moći sv. Luke iz Padove, što se sukobilo s logikom, ali ne i s vjerom tadašnjih vjernika. Sveti Luka iz Padove bio je bez glave, a Sveti Luka iz Jajca imao je cijelo tijelo.
