Sveti Rok (fr. Saint Roch, lat. Rochus, okcit. Saint Roch; Montpellier, oko 1348. – Voghera, 15./16. kolovoza 1376./1379.) ili Roko (tal. San Rocco), također i Rok(o) iz Montpelliera (fr. Roch de Montpellier, tal. Rocco di Montpellier), svetac je Katoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od zaraznih bolesti (kuge, kolere i inih), zaštitnik hodočasnika, kirurga, dermatologa i ljekarnika. Spomendan mu je 16. kolovoza.
Životopis
Rođen je u Montpellieru, u južnoj Francuskoj, u vrijeme Stogodišnjega rata. Otac mu je bio grof. Prema najstarijemu Rokovu životopisu, roditelji su mu duže vrijeme bili bez poroda, a jako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se Bogu za dijete. Prije nego što je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je kršćanski odgoj oblikovan njegov daljnji život. Na svome hodočašću u Rim, Rok se zaustavio u Acquapendenteu gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici. Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima.
U Piacenzi se razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svojega grada. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Premda nije bio praktični vjernik, Rok je na njega ostavio izvanredan dojam te se obratio, a Pallastrelli je Roka prihvatio i njegovao dok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuo je 16. kolovoza 1327.
Štovanje
Štovanje ovoga svetca uvelike su proširili franjevci i kapucini. U Rimski martirologij unio ga je papa Grgur XIII. Taj unos kasnije potvrđuje i papa Urban VIII. Po vrhu, koji je po njemu dobio ime, dobio je ime i istoimeni tunel, drugi najduži u Hrvatskoj, na autocesti Zagreb-Split. Spomendan mu je 16. kolovoza. Zaštitnik je mnogih mjesta.
U Hrvatskoj, to su: Mimice, Sveta Nedelja (Zagrebačka županija), Bibinje, Sveti Filip i Jakov, Virovitica, Stari Grad, Sutivan, Kreševo, Prapatnice, Klana, Benkovec (Mala Subotica), Draškovec, Lumbarda, Šepurine, Drniš, Lovinac, Sveti Rok u Lici, Zaton, Jazavica (Novska), Roždanik (Novska), Galgovo (Samobor), Petrakovo Brdo (naselje grada Duge Rese), Karlovec Ludbreški (općina Sveti Đurađ), Skakavac (Karlovac), Udovičić kod Otoka, Šije, Duga Resa, Medov Dolac, Zagrađe (kod Pleternice) i dr.
Izvan Hrvatske, od značajnijih naselja, za zaštitnika ga imaju: Subotica, Bereg u Bačkoj (od 1873.), Carigrad i ini.[1] Zaštitnik je oboljelih od gube, kuge i kolere (i općenito od zaraznih bolesti), invalida, kirurga, protiv bolesti životinja (posebice pasa). Na dan sv. Roka, Rokovo, postoje tradicije hodočašćenja svetištima. U Hrvatskoj, vjernici župa Hreljin, Kostrena, Krasica, Kukuljanovo, Praputnjak, Škrljevo i Zlobin hodočaste Majci Božjoj Trsatskoj. U neretvanskom kraju, vjernici posebno slave sv. Roka od 1761. godine, a hodočaste mu na kapelicu na vrhu brda Rujnice, s desne strane obale Neretve. U Medovu Docu sv. Roko se štuje od 1760. godine kada je izgrađena crkva.
