17. prosinca Crkva slavi svetoga Lazara, Isusova prijatelja i brata Marte i Marije. Prema predaji, Lazar je bio rodom iz Jeruzalema, potomak obraćenika na židovstvo, Sirca Teofila i pobožne Židovke Euherije. Imali su troje djece: Lazara, Martu i Mariju, a koju neki smatraju istovjetnoj Mariji Magdaleni. Prema istoj predaji, Lazar i Marta su od svoga prijatelja Isusa, koji je rado navraćao u njihove kuće u Jeruzalemu i Betaniji, izmolili njezino obraćenje. Prema evanđelistu Ivanu, Isus je ljubio Lazara i njegove sestre. Dogodilo se da je Lazar obolio od teške bolesti, možda gube, a obje su ga sestre njegovale, te su dale poslati po Isusa kako bi mu pomogao. Evanđelje pripovijeda kako se Isus naizgled oglušio na njihovu molbu te nije žurio u Betaniju. Kada je došao, Lazar je već bio mrtav i pokopan. Isus ga je čudesno oživio, iako je Lazar puna četiri dana ležao u grobu. Evanđelist Ivan izvještava o tome ovako: „Tada digoše kamen. A Isus podiže oči i reče: ‘Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.’ Rekavši to, viknu jakim glasom: ‘Lazare, iziđi!’ Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: ‘Razvežite ga i pustite ga da ide!’” Lazar se spominje i kod pomazanja u Betaniji kao onaj kojega je Isus uskrisio. Nakon uskrsnuća Lazar je, prema legendi, a bježeći od progona, sa sestrama brodom doplovio do današnje južne Francuske gdje je postao prvim biskupom Marseillesa. Izvor: https://hkm.hr/svetac-dana/sveti-lazar-2/