Drugog listopada Crkva slavi Svete anđele čuvare. Svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, duhovno je biće koje neprestano gleda Božje lice, uživajući u Božjoj ljubavi i blizini. To je vjerska istina. Biblija anđele spominje na više mjesta. Evanđelist Matej je zabilježio Isusove riječi: ‘Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga!’
Anđeli čuvari nas štite, vode i brane od svakoga zla. Mogu davati spasonosne poticaje. Anđeo čuvar dobar je životni prijatelj. O tomu svjedoče brojni sveci i uzori kršćanskog života koji su znali surađivati s anđelima. Njih nam je Bog dao kao svojevrsnu svoju produljenu pratnju. Kako svaki čovjek ima poslanje na zemlji, dobro će mu doći suradnja s anđelima. Neka i ovaj današnji spomen Anđela čuvara, koji Crkva stavlja pred nas, podsjeti na to kakvo je blago čovjeku ponuđeno i kakve mogućnosti imamo kao vjernici.
Anđeo čuvar je anđeo zadužen za zaštitu i vodstvo pojedine osobe ili grupe. Vjerovanje u anđele čuvare seže u davna vremena. Razvoju misli o anđelima zaštitnicima i njihovoj hijerarhiji u kršćanstvu posebno je doprinio Pseudo-Dionizije Areopagit u 5. stoljeću.
Teologija anđela i duhova zaštitnika proživjela je mnoga usklađivanja od 4. stoljeća. I na Istoku i na Zapadu vjeruje se da anđeli čuvari zaštićuju bilo koju osobu kojoj ih Bog dodijeli, uz to zagovaraju Boga za dobrobit te osobe.
U Katoličkoj Crkvi 2. listopada slavi se blagdan svetih anđela čuvara. Uveo ga je papa Pavao V. 1608., na molbu cara Ferdinanda II. Krajem istoga stoljeća, blagdan je proširen na sve zemlje pod habsburškom vlašću, na molbu Leopolda I. U Opći rimski kalendar uvodi ga papa Klement X. 1670.
Podrijetlo anđela čuvara
Vjerovanje da Bog šalje duha zaštitnika svakoj osobi bilo je uobičajeno u Staroj Grčkoj filozofiji, spominje se u Platonovu Phaedu, 108.
Prema Leu Treppu u kasnom Židovstvu razvijeno je vjerovanje da ljudi imaju predstavnika na nebu, anđela čuvara. Ta zamisao vuče podrijetlo iz Zoroastrizma." Vjerovanje da anđeli mogu biti pomoćnici i zagovornici ljudi nalazi se u Knjizi o Jobu 33 23-6, i u Daniel 10 13, gdje se čini da su anđeli bili dodijeljeni i nekim državama. U potonjem slučaju "knez kraljevstva perzijskoga" bori se s Gabrielom. Isti redak navodi "Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć." Mihael je jedan od rijetkih anđela u Bibliji spomenutih imenom. U Novom zavjetu u Judinoj poslanici 1 9 stoji: "Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo..." Knjiga Enohova, dio kanonskih zapisa Etiopske pravoslavne tevahedo Crkve, kaže da će Bog "postaviti stražu svetih anđela nad svim pravednicima" (1 En 100 5) da ih čuvaju na završetku vremena, dok će grešnici biti uništeni.
U Evanđelju po Mateju 18 10, Isus govori o djeci: "Pazite da ne prezrete ni jednog od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." Najčešće tumačenja ovoga je da su djeca u zaštiti njihovih anđela čuvara, čini se da ovo potkrepljuje i Poslanica Hebrejima 1 14 kad o anđelima govori, "Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?"
U Djelima apostolskim 12 12-15 još je jedan nagovještaj vjerovanja da je točno određeni anđeo zadužen čuvati svaku pojedinu osobu. Nakon što je svetog Petra anđeo izveo iz tamnice pošao je u kuću 'Marije, majke Ivana nazvanog Marko'. Sluškinja Ruža prepoznavši Petrov glas trči javiti da je Petar pred vratima. Grupa je prvo u nevjerici, ipak na koncu odgovara, "Bit će njegov anđeo!"' (12 15). Uz ovu pisanu potvrdu Petrov anđeo postao je u umjetnosti najčešće prikazivan anđeo, tako da je uvijek prisutan na slikama Petrova izlaska iz tamnice. Najpoznatiji prikaz ovog događaja naslikao je slavni Rafael na freski Oslobođenje svetog Petra u Vatikanu.
Crkveni oci nisu sasvim dosljedni o tome brinu li se anđeli čuvari neprekidno za svaku pojedinu osobu ili ne, pa stoga ovo ne ulazi u "članke vjere", iako je ideja jasno vidljiva i u Starom i u Novom zavjetu. Prema svetom Jeronimu zamisao je u "duhu Crkve" te tvrdi: "kako je veliko dostojanstvo duše, jer svakoj je od rođenja dodijeljen anđeo da je čuva."
Prvi kršćanski teolog koji je razradio osnovnu shemu anđela čuvara je Honorius Augustodunensis iz 12. stoljeća. On tvrdi da je svakoj duši pri njenom utjelovljenju dodijeljen anđeo čuvar. Skolastički teolozi proširili su i uredili sistematiku anđeoskih čuvara. Toma Akvinski se slagao s Honoriusom i vjerovao kako je najniži red anđela zadužen za služenje kao čuvari. Njegov pogled je imao najveći utjecaj na popularnu misao, iako je Ivan Duns Škot rekao da bilo koji anđeo može prihvatiti ovo poslanje.
Stoljećima kasnije, 1997. godine Regina Caeli dva puta se obraća papi Ivanu Pavlu II. u vezi s anđelom čuvarom, te završava: "Pozovimo Kraljicu anđela i svetih, da nam ona da, pomognuta našim anđelima čuvarima, da budemo istinski svjedoci Gospodinova pashalnog misterija".
Stari zavjet
Pojam anđela čuvara jasno je vidljiv u Starom zavjetu, a njegov razvoj je jasno obilježen. Stari zavjet poima Božje anđele kao pomagače i, ponekad, posebne poslanike koji se bave osobama ili svjetovnim dužnostima.[7]
U Postanku 28-29, anđeli nisu samo izvršitelji Božjega gnjeva prema gradovima u ravnici, nego i izbavljaju Lota iz opasnosti; u Izlasku 32 34, Bog govori Mojsiju: "Anđeo će moj pred tobom ići." U znatno kasnijem razdoblju odvija se Tobijina povijest, koja može poslužiti kao komentar riječi psalma 91 11: "Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim." Naposljetku, u Knjizi Danielovoj 10 anđelima su povjerene određene pokrajine, jednog se naziva "knez kraljevstva prezijskog", a Mihael je "jedan od prvih Knezova."
Novi zavjet
U Novom zavjetu koncept anđela čuvara može se točnije pratiti. Anđeli su posvuda posrednici između Boga i ljudi; Krist je zapečatio starozavjetno učenje: "Pazite da ne prezrete ni jednog od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." (Matej 18 10). Ovdje se očituje dvostruko viđenje koncepta anđela: čak i mala djeca imaju anđele čuvare, a ovi isti anđeli ne gube Boga iz vida unatoč činjenici da izvršavaju poslanje na zemlji.
Drugi primjeri u Novom zavjetu su anđeo koji je pomagao Kristu i anđeo koji je izveo svetog Petra iz tamnice. Poslanica Hebrejima 1 14 najjasnije rasvjetljava učenje: "Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti one koji imaju baštiniti spasenje?" Dakle, svrha anđela je dovesti ljude u Nebesko Kraljevstvo.
Odnosi s anđelima čuvarima
Kršćanski mistici povremeno su javljali o odnosima i razgovorima s njihovim anđelima čuvarima koji su trajali i po nekoliko godina. Dva primjera su sveta Gemma Galgani i Maria Valtorta, obje su izvijestile o opsežnim vizijama Isusa i Marije.
Rimokatolička mističarka sveta Gemma Galgani, tvrdila je da ima odnose te da je razgovarala sa svojim anđelom čuvarom. Navela je da joj je njen anđeo čuvar bio učitelj i vodič, povremeno je zaustavljajući da govori u neprikladnim prilikama.
Kršćanska molitva anđelima čuvarima
Dvije tradicijske katoličke molitve anđelu čuvaru u Hrvatskoj.
Anđele čuvaru mili,
svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju,
čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani,
da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
sretno da u nebo dođem
da se ondje s tobom mogu,
vječno klanjat dragom Bogu.
Amen.
Anđele moj dragi
moj čuvaru blagi.
Nek je/Budi tebi hvala
što me čuvaš mala.
Čuvaj me (i brani) dok živim
da ništa ne skrivim.
Amen.
Na blagdan svetih anđela čuvara, u Večernjoj molitvi časoslova (Antifona ad Maginificat) pjeva se: Sancti Angeli, custodes nostri, defendite nos in praelio, ut non pereamus in tremendo judicio. („Sveti anđeli, čuvari naši, branite nas u boju, da ne propadnemo na strašnome Sudu.”)
Molitva Istočnih pravoslavnih crkava anđelu čuvaru:
Anđele Kristov, čuvaru moj sveti i pokrovitelju duše i tijela moga, oprosti mi sve što zgriješih u današnji dan, i izbavi me od svakog lukavstva neprijateljskog mi protivnika, da ne bih nikakvim grijehom razgnjevio Boga mog, no moli se za mene griješnog i nedostojnog slugu, da me pokažeš dostojna dobrote i milosti Presvete Trojstva, i Majke Gospodina moga Isusa Krista, i svih svetih. Amen.
