Sveta Bibijana (Bibiane, Viviana ili Vivian) rimska je djevica mučenica. Najraniji spomen u autentičnom povijesnom autoritetu javlja se u Liber Pontificalis, gdje životopis pape Simpliciusa (468. – 483.) navodi da je ovaj papa "posvetio baziliku svete mučenice Bibiane, u kojoj je bilo njezino tijelo, blizu 'palatium Licinianum' " (izd. Duchesne, I, 249). Njoj je posvećena bazilika Santa Bibiana.
Legenda
Prema legendi, Bibiana je bila kći bivšeg prefekta Flavijana kojeg je protjerao Julijan Apostata. Njegovu ženu Dafrosu i dvije kćeri, Demetriju i Bibijanu, Julijan je također progonio. Dafrosa i Demetria umrle su prirodnom smrću i Bibiana ih je pokopala u vlastitoj kući; ali Bibiana je mučena i umrla od posljedica patnji. Dva dana nakon njezine smrti svećenik po imenu Ivan pokopao je Bibianu u blizini njezine majke i sestre u njezinoj kući, a kuća je kasnije pretvorena u crkvu . Očito je da legenda na taj način želi objasniti postanak crkve i prisutnost u njoj, tijela gore navedenih ispovjednika. Izvještaj sadržan u martirologijima iz devetog stoljeća izvučen je iz legende.
Alternativni izvještaj kaže da je 363. godine car Julijan postavio Aproniana za upravitelja Rima. Bibijana je stradao u progonu koji je on započeo. Bila je kći kršćana, Flavijana, rimskog viteza, i Dafrose, njegove žene. Flavijan je mučen i poslan u progonstvo, gdje je i umro od zadobivenih rana. Dafrozi je odrubljena glava, a njihovim dvjema kćerima, Bibijani i Demetriji, oduzeta je imovina i ostavljene su da pate u siromaštvu. Međutim, one su ostale u svojoj kući, provodeći vrijeme u postu i molitvi. Apronianus, vidjevši da glad i oskudica ne utječu na njih, pozva ih. Demetrija je, nakon što je priznala svoju vjeru, pala mrtva pred noge tiranina. Bibiana je bila rezervirana za veće patnje. Stavljena je u ruke opake žene po imenu Rufina, koja ju je uzalud pokušavala zavesti. Služila se i udarcima, ali i nagovaranjem, ali kršćanska je djevica ostala vjerna. Bijesan na postojanost ove svete djevice, Apronianus je naredio da je vežu za stup i tuku bičevima s olovnim šiljcima, dok nije umrla. Svetica je s radošću podnosila muke i umrla pod udarcima krvnikovih ruku. Njezino je tijelo potom ostavljeno na otvorenom kako bi ga rastrgale divlje životinje, no nitko ga nije htio dotaknuti. Nakon dva dana je pokopana.
