Ime Bartolomej potječe od aramejske riječi "bar-Tôlmay" što znači Talmajev (Ptolomejev) sin. U Novom zavjetu, spominje se Natanael. Smatra se, da je to drugo ime apostola Bartola. U to vrijeme, kod Židova neki ljudi bili su poznati pod dva imena. Spominje se kao Bartolomej u popisu apostola: "ovo su imena dvanaestorice: Šimun, zvani Petar, i njegov brat Andrija; Jakov Zebedejev (stariji) i brat mu Ivan; Filip i Bartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov (mlađi) Alfejev i Juda Tadej; Šimun Kanaanac (Kananej) i Juda Iskariotski (Iškanotski), koji ga izdade" (Mt 10,2-4).
Na početku Djela apostolskih, naveden je među apostolima, koji su nazočili Isusovom uzašašću na nebo. U Evanđeljima po Marku, Mateju i Luki, Bartol se spominje u društvu s apostolom Filipom, dok je u Evanđelju po Ivanu, uz Filipa naveden Natanael (smatra se da su Bartol i Natanael ista osoba). U istom Evanđelju opisan je početni susret Isusa s Filipom i Natanaelom, u kojem je Natanael prvo bio skeptičan, a zatim je priznao Isusa kao Sina Božjega i kralja Izraela (Iv 1,45-51). Isus ga je već kod prvog susreta pohvalio kao "pravog Izraelca u kojem nema lukavstva", dakle, kao jednostavna, poštena, dobronamjerna i iskrena čovjeka. Na kraju Ivanova Evanđelja, Natanael je jedan od učenika, kojima se Isus ukazao na Tiberijanskom jezeru nakon uskrsnuća.
Euzebije Cezarejski piše kako je apostol Bartol, nakon Isusova uzašašća na nebo, otišao na misijsko putovanje u Indiju, gdje je ostavio kopiju Evanđelja po Mateju. Po nekim drugim spisima, naučavao je i u Mezopotamiji, Iranu, Likoniji itd.
Smatra se, da je zajedno s apostolom Judom Tadejem, donio kršćanstvo u Armeniju. Armenska apostolska Crkva smatra ih svecima zaštitnicima. U 13. stoljeću sagrađen je manastir sv. Bartola na mjestu, gdje se smatra da je umro mučeničkom smrću. Manastir se nalazi u jugoistočnoj Turskoj. Mučen je na vrlo okrutan način. Ogulili su mu kožu i odrubili mu glavu. To je ovjekovječio Michelangelo u Sikstinskoj kapeli prikazavši na svojoj veličanstvenoj slici Posljednjega suda sv. Bartola kako oderan drži svoju kožu u ruci. Na toj je koži umjetnik načinio svoj portret.[1]
Relikvije sv. Bartola u starom vijeku promijenile su više mjesta. Bile su u Siriji pa na Liparskim otocima, zatim u gradu Beneventu, dok ih car Oton II. nije odnio u Rim gdje su i danas u svetištu sv. Bartola. Dio relikvija je u Frankfurtu i u katedrali u Canterburyju u Engleskoj. Za vrijeme II. svjetskog rata, fašisti su na Liparskim otocima željeli otopiti srebrni kip sv. Bartola, jer su im nedostajali novci. Kip je na vagi pokazao jako malu težinu pa su odustali. U stvarnosti kip je prilično težak pa se smatra čudom to što se dogodilo. Uz sv. Bartola vezano je još čuda veznaih za težinu predmeta. Sveti Bartol se spominje u djelu "The New Atlantis" Francisa Bacona.
Crkva se danas spominje, jednog od dvanaest Isusovih učenika, apostola, svetoga Bartola, koji se spominje u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim. Njegovo se ime izvodi iz Bar Talmaj, što znači Talmajev sin. Odatle njegovo latinizirano ime Bartholomaeus, hrvatski Bartolomej ili pučki Bartol.
On je Kristov vjerni sljedbenik, kojeg sveti Ivan naziva njegovim drugim imenom, Natanael. To je onaj prijatelj apostola Filipa, kojeg Isus pozdravlja kao pravog Izraelca, bez lukavstva i kojeg je, prije nego ga je Filip pozvao, vidio pod smokvom. Baš on, Natanael Bartolomej, odvratio je na to Isusu: „Rabbi, ti si sin Božji! Ti si kralj Izraelov.“ Potom Ivan navodi kako se Isus divi Natanaelovoj vjeri jer je povjerovao da je Sin Božji samo na temelju njegovih riječi da ga je vidio pod smokvom, te mu obećava da će i više od toga vidjeti, a svima njima prorokuje da će gledati otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.
Bartolomej je bio rodom iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva crkva posvećena njemu u čast. Jednostavan, pošten, dobronamjeran i iskren čovjek, nakon silaska Duha Svetoga nad apostole krenuo je naviještati Evanđelje koje je svjedočio cijelim svojim bićem.
„Unatoč tome što imamo vrlo malo zapisanih informacija o svetom Bartolu, on nam je svjedok da možemo živjeti blizu Isusu i biti mu svjedoci i bez senzacionalnih djela, ne čineći veliku buku oko sebe. Isus, kojemu je svatko od nas pozvan predati svoj život kao svome Spasitelju i Otkupitelju, je sam po sebi već dovoljno senzacionalan, veličanstven i izvanredan.“
– papa Benedikt XVI.
Prema predaji, kao i ostali apostoli, nakon silaska Duha Svetoga odlazi naviještati Radosnu vijest, a apokrifi navode kako je stigao i do Indije, te potom i do Armenije. U Armeniji je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt oko 70. god., i to tako što su mu zbog njegove vjere ogulili svu kožu s tijela, a zatim mu odrubili glavu. To je motiv koji često pronalazimo u umjetnosti, a posebno se ističe na Michelangelovoj slici Posljednjega suda u Sikstinskoj kapeli, gdje je prikazan kako drži svoju oderanu kožu u ruci, a u koju je slikar ovjekovječio svoj portret. Često se prikazuje i s posebno oblikovanim velikim nožem u ruci, kao oružjem kojim je mučen i ubijen.
Njegove su relikvije u 6. st. prenesene na Zapad, na otok Lipari u Tirenskom moru. Odatle su prenesene u grad Benevent. Ni tu nisu ostale, nego ih je car Oton III. dao prenijeti u Rim i pohraniti u crkvi sv. Bartola na otočiću rijeke Tiber. Na tom je mjestu u pogansko doba bio podignut hram boga Eskulapa, zaštitnika medicinara i liječnika. Kršćani su se sv. Bartolu utjecali za zagovor u bolovima kožnih, živčanih i drugih bolesti, posebice raznih grčeva, a za zaštitnika su ga odabrali kožari, pastiri, seljaci i zanatlije.
Molitva svetom Bartolu
Umnoži nam vjeru, Gospodine,
da prionemo uz Tvog Sina poput apostola Bartola.
Po njegovom zagovoru
podaj Crkvi svojoj milost da donese cijelome svijetu
nadu otkupljenja i uskrsnuća.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
