Sveti Bernard, opat i crkveni naučitelj

  • _bx_events_menu_item_title_sm_members
  • _bx_events_menu_item_title_sm_subscribers
  • 507 pregleda
  • Sinkronizacija s kalendarom
  • Više

Prorok dvanaestog stoljeća, autor mističnih spisa i jedan od najvećih čudotvoraca u čitavoj povijesti Crkve

Bernard iz Clairvauxa (Fontaine-lès-Dijon, Francuska, 1090. - Ville-sous-la-Ferté, 20. kolovoza 1153.), francuski katolički svećenik, svetac, crkveni naučitelj, filozof, mistik, teolog, asket, propovijednik, redovnik cistercitskog reda, koji se njegovim djelovanjem znatno proširio, mnogo je učinio za širenje štovanja prema Djevici Mariji i Presvetom Imenu Isusovu.

Životopis

Rođen je u plemićkoj obitelji u malom mjestu u okolici Dijona. Odlično mu je išlo školovanje, mnogo je čitao, pisao je poeziju. Od mladosti, imao je veliko poštovanje prema Djevici Mariji. Kasnije njegovo djelovanje, utjecat će mnogo na veću pobožnost u narodu prema Djevici Mariji, koja je u ranom srednjem vijeku bila manje slavljena nego danas. Kada je imao 19 godina, umrla mu je majka i razmišljao je o odlasku u samostan. U blizini njegovog rodnog mjesta, sv. Robert, sv. Alberic i sv. Stjepan (Etienne) Harding osnovali su cistercitski red 1098. godine u Cîteauxu s ciljem obnove pravila sv. Benedikta.

Bernard je s 30 drugih mladih plemića ušao u samostan u Cîteauxu 1113. godine i postao cistercitski redovnik. Isticao se svojim dobrim ponašanjem. Budući da se red brzo širio, tri godine kasnije, poslan je u novi cistercitski samostan u biskupiji Langres. Bio je na čelu samostana kao opat sa samo 25 godina. Samostan je nazvao Clairvaux. Tako je dobro vodio samostan, da se za njega i za samostan vrlo brzo pročulo. Zbog napornog i asketskog života, razbolio se. Mnogi su poželjeli biti redovnici, bio je veliki interes za duhovna zvanja. Samostan je uskoro postao pretijesan za sve, pa je Bernard do smrti osnovao još 163 podružnih samostana. Svojim zalaganjem, sa samo 30 godina, postao je jedan od najvažnijih katoličkih redovnika toga vremena, a samostan u Cîteauxu bio je vodeći katolički samostan. Napisao je pravila cistercitskog reda, koje je papa Kalist II. potvrdio 1120. godine. Benediktinci iz samostana Cluny bili su ljubomorni na cistercite pa su izjavili, da su njihova pravila nepraktička. Bernard je u spisima uspješno obranio cistercite.

Bernardove propovijedi imale su velik utjecaj u crkvenim i svjetovnim krugovima. Imao je više kontakata, nego neki kraljevi toga vremena. Papa Honorije II. sazvao je Sinodu u Troyesu 1128. godine i imenovao Bernarda tajnikom Sinode. Među ostalim događajima u sklopu Sinode potvrđeno je pravilo reda redovnika templara, u čijem pisanju je sudjelovao Bernard.

U Katoličkoj Crkvi, 1130. godine, bila su dva kandidata za papu Inocent II. i Anaklet II.. Inocent II. bio je prognan iz Rima, a utočište je potražio u Francuskoj. Kralj Luj VI. sazvao je vijeće francuskih biskupa s ciljem odluke, koga podržati za papu. Bernard je bio pozvan na vijeće, da kaže svoj sud. Opredijelio se za Inocent II., što je bilo odlučujuće, da ga podrže i drugi u Francuskoj. Putovao je po Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj i Italiji s ciljem traženja saveznika, kako bi Inocent II. postao papa, što je i uspjelo nakon mnogo teškoća. Potaknuo je štovanje Presvetog Imena Isusova. Pisao je teološke rasprave. Utjecao je mnogo na štovanje Djevice Marije i na buduće naraštaje marijanskih teologa. Sačuvano je 530 njegovih pisama. Razmjenjivao je pisma s mnogim crkvenim i svjetovnim ličnostima toga doba.

U Danteovoj Božanstvenoj komediji, spominje su u trećem dijelu (Raj) od 31. do posljednjeg 33. pjevanja. On je posljednji Danteov vodič po raju. Izabrao ga je zbog kontemplativnog misticizma, štovanja Djevice Marije i izrazite elokventnosti. Vodio je polemiku s filozofom Petrom Abelardom, čije ideje su osuđene kao heretičke na crkvenim saborima u Soissonu i Sensu.

Ionako velik utjecaj, dodatno mu se povećao, kada je za papu 1145. godine izabran Eugen III., njegov učenik i redovnik iz Clairvauxa. Izravno su surađivali za vrijeme Eugenovog pontifikata. Papa mu je povjerio zadaću, da traži saveznike u organiziranju II. križarskog rata. Pronašao ih je u rimsko-njemačkom kralju Konradu III. i francuskom kralju Luju VII.. Odvojeno su otišli u rat, u kojem su poraženi. Bernard je predložio organiziranje novoga pohoda, koji nije ostvaren. Umro je u 63. godini, 20. kolovoza 1153. u samostanu Clairvaux, koji se nalazio u mjestu Ville-sous-la-Ferté. Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim 1174. godine kao prvog redovnika cistercitskog reda. Papa Pio VIII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem.

Čudesa svetog Bernarda

Bernard je učinio mnogo čudesa na poznatim ličnostima, često ispred velikog mnoštva, i ta čudesa nikada nisu osporili ni njegovi sljedbenici, ni njegovi neprijatelji. Skupina njegovih biografa zabilježila je velik broj čudesa, koja su se po molitvi sv. Bernarda događala na različitim mjestima. U Doningenu blizu Rheinfelda, u Njemačkoj, Bernard je u jednom danu ozdravio devet slijepih, deset gluhonijemih, i osamnaest hromih i uzetih. U Schafhausenu je učinio još veći broj čudesa. U kronikama područja jezera Constance, zabilježena su 53 čudesa, što nije bio konačan broj svih čudesa koja su se ondje zbila. Zbog ogromnog broja njegovih drugih čudesa, čini se vjerojatnim da je Bernard autentično uskrisio više mrtvih nego nekolicinu za koje postoje dokazi. Već spomenuti autor Luddy, citira Laudena, povjesničara sklonog kritici: „Potpuno je nemoguće sumnjati u čudesa sv. Bernarda, jer ne možemo ni zamisliti ikakvu prevaru bilo od onih koji su čudesa zabilježili, bilo od samog Bernarda koji ih je učinio“. Jednog je dana, ušavši u crkvu punu molitelja, sv. Bernard imao viđenje. Kraj svakog je molitelja vidio njegova anđela koji je pisao. Jedan je pisao zlatnim slovima, drugi srebrnim, treći običnom tintom, a četvrti vodom. Jasno je da tu nije bilo ništa zapisano. Svetac je o tom razmislio te spoznao da je prvi molitelj molio s velikom pobožnošću i ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji je pisao srebrnim slovima, predstavljao je molitelja koji je pomno pazio na smisao riječi molitvenog obrasca, ali nije molio s velikom ljubavlju prema Bogu. Anđeo koji je pisao tintom, predstavljao je molitelja koji nije pazio ni na smisao ni na sadržaj riječi. A onaj četvrti koji je pisao vodom, predstavljao je molitelja koji u crkvi uopće nije mislio na Boga, nego na svjetovne stvari. Umro je u 63. godini, 20. kolovoza 1153. u samostanu Clairvaux.

Podijelite da i drugi pročitaju
Dodaj novo...
 
 
Kalendar
Komentari (0)
Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.
Prazno