Sveti Dominik

  • _bx_events_menu_item_title_sm_members
  • _bx_events_menu_item_title_sm_subscribers
  • 382 pregleda
  • Sinkronizacija s kalendarom
  • Više

(Španjolski Domingo de Guzman Garcés) (Caleruega, oko 1170. - Bologna, 6. kolovoza 1221.) - katolički svetac, osnivač dominikanskog reda (ordo praedicatorum).

Životopis

Dominik Guzman rođen je oko 1171. u Caleruegi u Kastilji (Španjolska) kao potomak plemićke obitelji. Godine 1216. papa Honorije III. potvrđuje osnutak Reda Propovjednika. 1217. iz Toulousea u južnoj Francuskoj šalje svoju braću, jedne u Pariz, druge u Španjolsku, razdvajajući još uvijek nejaku zajednicu. U Palenciji u Španjolskoj Dominik studira filozofiju i teologiju. Već u to vrijeme pokazuje svoju veliku ljubav prema siromasima. Kad je zavladala strašna glad, Dominik prodaje svoje skupocjene knjige i pomaže ljudima u nevolji, jer kako sam kaže, nije mogao učiti iz mrtvih koža dok oko njega živi ljudi umiru od gladi.

Sveti Dominik nije ostavio gotovo ništa napisano, ali se njegov duh osjeća u djelima njegovih učenika i duhovnih sinova koji prenose baštinu Utemeljitelja Reda propovjednika. To izvrsno potvrđuju i djela bl. Jordana Saskog, Dominikova prvog suradnika i prvog nasljednika u upravi Reda, autora Knjižice o počecima Reda propovjednika, Molitve sv. Dominiku i Pisama. Jordan Saski ocrtao je povijest Dominikova djela u Knjižici o počecima Reda propovjednika.

Dominik umire u Bologni 6. kolovoza 1221. u 51. godini života. Dvanaest godina kasnije, 1233., papa Grgur IX. proglašava ga svetim.

Pismo svetog Dominika koludricama u Madridu

Uz samostan u Segoviji, sv. Dominik je osnovao 1219. u svojoj rodnoj Španjolskoj i drugi samostan u Madridu. Žitelji Madrida darovali su braći propovjednicima zgradu s posjedom, a na njihovoj darežljivosti zahvaljuje im i papa Honorije III. u ožujku 1220. Želeći okupiti i sestre na jedno mjesto i osigurati im prikladno mjesto za redovnički život, Dominik već u svibnju iste godine na Općem zboru Reda u Bologni naređuje da se zgrada i svi posjedi ustupe sestrama. Time samostan postaje samostanom monijalnih sestara. To čini u duhu odluke Općeg zbora da ni samostani ni pojedina braća ne mogu imati ništa u svome vlasništvu. Braća dominikanci ostaju u Madridu samo kao duhovnici i ispovjednici sestara.

Jedino očuvano pismo koje je Dominik napisao svojom rukom jest pismo na latinskom, napisano koludricama u Madridu, a najvjerojatnije potječe iz druge polovice svibnja 1220., ubrzo nakon održavanja Općeg zbora 17. svibnja u Bologni. Pismo odiše osjećajem nježnosti, ali i strogosti kojom utemeljitelj, svjestan važnosti sestara u ostvarenju poslanja Reda, ističe samo najvažnije točke na koje moraju svratiti posebnu pozornost. Sestri priori ostavlja da prema svojim ovlastima regulira sve ostalo, pa i primanje novih članova u zajednicu.

No, kako je riječ o samom početku madridske zajednice sestara Dominik im, po dolasku u Pariz sredinom 1219., šalje svoga rođenoga brata Manesa. On će s velikim trudom, ali i uspjehom, okupiti sestre i urediti funkcioniranje zajednice. U svom pismu Dominik spominje da sestre imaju svoje pravilo koje prikladno uređuje svakodnevni život u zajednici. Najvjerojatnije je riječ o pravilu sestara dominikanki iz Prouilha (Južna Francuska) kojim ih je Manes pripremao na zajednički život još prije nego ih je okupio u samostansku zajednicu u Madridu.

Brat Dominik, Učitelj propovjednika, ljubljenoj priori i svim monijalnim sestrama samostana u Madridu, pozdrav i da napredujete iz dana u dan.

"Veoma se radujem i Bogu zahvaljujem zbog žara vašeg svetog življenja te što vas je Bog oslobodio prljavštine ovoga svijeta. Postom se, kćeri, borite žestoko protiv starog neprijatelja jer ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. Budući da do sada niste imali mjesta u kojem biste opsluživali svoj redovnički život, sada se više ne možete ispričavati. Božjom milošću imate dovoljno prikladne zgrade za redovničko opsluživanje. Želim da se na zabranjenim mjestima, to jest u blagovalištu, spavaonici i kapelici, obdržava šutnja te da se vaše pravilo obdržava i u svemu drugome. Neka nijedna sestra ne izlazi van i neka nitko ne ulazi osim biskupa ili nekog drugog crkvenog dostojanstvenika koji dolazi radi propovijedanja ili u (kanonski) pohod. Ne štedite se ni u pokorničkim činima, ni u molitvenim bdjenjima. Budite poslušne svojoj priori. Nemojte govoriti bez potrebe, niti svoje vrijeme trošiti u tračanju.

A budući da vam ne možemo pomoći u vremenitim stvarima, nećemo vas ni opterećivati davajući ovlasti nekom bratu da može primati pojedine žene i pripuštati ih u zajednicu. Samo priora ima tu ovlast, s vijećem svoga samostana.

Osim toga naređujem svom dragom bratu (Manesu), koji je toliko radio kako bi vas okupio u ovom svetom staležu, da vas u svemu rasporedi i uredi onako kako se njemu učini korisnim da bi se što više ponašale redovnički i sveto.

Ipak, dajem mu i ovlast da vas posjećuje i savjetima ispravlja te, bude li nužno, smijeni i prioru, uz suglasnost većine sestara. Dajem mu i ovlast da vas, učini li mu se prikladnim, u nekim stvarima može i dispensirati.

Stojte mi dobro u Kristu."

Štovanje svetog Dominika u Hrvatskoj

Štovanje sv. Dominika rašireno je po mnogim hrvatskim gradovima. Njemu je posvećeno nekoliko crkava i kapelica. U Hrvatskoj samo jedna župa službeno ima sv. Dominika za nebeskog zaštitnika (Konjščina) i jedna župa s kapelom sv. Dominika u Bosni i Hercegovini (Goražde).

U Dubrovniku, na izlazu iz grada (Ploče), u Ulici sv. Dominika, nalazi se samostan i crkva sv. Dominika. Dominikanci su došli u Dubrovnik 1225. i u kontinuitetu su ostali sve do danas. Od relikvija što se čuvaju u samostanskom muzeju pozornost privlači prst sv. Dominika koji je donesen iz Bologne 1233. godine. U samostanskoj crkvi nalazi se oltar sv. Dominika sa slikom Čudo sv. Dominika (Vlaho Bukovac, ulje na platnu, Prag, 1911.); na propovjedaonici iz 14. st., rađenoj od kamena, nalazi se i lik sv. Dominika. Na zapadnom pročelju crkve rozeta prikazuje San sv. Dominika (vitraj, radionica Marinković, Zagreb; obnovljen 1994., nakon srpsko-crnogorskog bombardiranja Dubrovnika 1991.-1992.). Među mnogim vrijednm umjetničkim djelima koja se čuvaju u samostanskom muzeju nalazi se i nekoliko djela na kojima je prikazan sv. Dominik: npr. triptih Nikole Božidarevića "Bogorodica sa svecima" (Dubrovnik, oko 1500.) prikazuje sv. Dominika, s modelom crkve u rukama. Pala Nikole Božidarevića "Sveta konverzacija" (Dubrovnik, 1513.), uz Bogorodicu s Djetetom, prikazuje sv. Dominika s knjigom i ljiljanom u rukama, a uz njega je apostol Matej; u trokutastom zabatu na vrhu prikazano je skidanje s križa sa sv. Dominikom i trima sveticama. I na poliptihu Lovre Dobričevića Marinova (Krštenje Kristovo, 1448.) nalazi se lik sv. Dominika. Na jednoj pali nepoznatog slikara iz 16. stoljeća sv. Dominik je prikazan skupa sa sv. Antunom Pustinjakom, sv. Jelenom Križaricom i sv. Janjom mučenicom. Lik svetog Dominika zastupljen je i u djelima koja se nalaze u zbirci moderne umjetnosti nalazi: Ivan Lacković-Croata (Sv. Dominik, Zagreb, 1990.) i Josip Bifel (Preminuće sv. Dominika, Zagreb, 1990.).

U Splitu se crkva Gospe od Ružarija koja je u sklopu samostana sv. Katarine Aleksandrijske, a danas se uobičajeno naziva crkvom sv. Dominika. U samostanu i župi aktivno djeluje vokalno instrumentalni sastav Dominik (osnovan 1969.). Uz samostan (Hrvojeva 2) nalazi se i knjižara "Sv. Dominik".

Crkva Sv. Dominika u Trogiru podignuta je u 13. stoljeću kada i istoimeni samostan u njezinu sklopu.

U dominikanskoj samostanskoj crkvi Gospe od milosti (1462.) u Bolu na Braču godine 1650. dograđena je kapela sv. Dominika. U samostanskoj crkvi je hrvatski barokni slikar Tripo Kokolja (1661.-1713.) pod korom crkve oslikao slike dominikanskih svetaca, a središnja slika prikazuje sv. Dominika (iz 1713. Apoteoza sv. Dominika).

U Zadru se nalazi crkva svetog Dominika. U sklopu dominikanskog samostana u Zadru 1396. osnovano je generalno učilište dominikanskog reda koje je bilo prvo hrvatsko sveučilište i djelovalo sve do 1807.

U župnoj crkvi sv. Jurja, na otoku Drveniku, nalazi se oltarna slika Antonija Grapinellija "Bogorodica od Presvetoga Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom"; oltar je podignut 1736. godine. U gornjem dijelu pale okrunjena Bogorodica s Djetetom predaje krunicu pokleklim svecima. Uz sv. Dominika naslikani su i njegovi atributi: otvorena knjiga i pas s gorućom bakljom u ustima, dok sv. Katarini na glavu Krist stavlja cvjetnu krunu.

U Svetom Jakovu, na otoku Lošinju, u župnoj crkvi sv. Marije (sagrađena u 19. stoljeću), na glavnom oltaru slika iz 19. stoljeća prikazuje Majku Božju od Ruzarija sa sv. Dominikom, sv. Katarinom Sijenskom i sv. Jakovom.

U Zagrebu, na području župe Kraljice sv. Krunice koju vode dominikanci, u Domu za starije i nemoćne osobe Maksimir u zagrebačkoj četvrti Ravnice, na petome katu nalazi se kapelica Svetoga Dominika, otvorena 1990., a posvećena 25. svibnja 1991.

U Sloveniji, koja je u sastavu Hrvatske dominikanske provincije, pokraj župne crkve Gospe Svete i dominikanskog samostana nalazi se zasebna kapelica sv. Dominika.

Podijelite da i drugi pročitaju
Dodaj novo...
 
 
Kalendar
Komentari (0)
Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.
Prazno