Redovnički poziv i poziv na karmelsku karizmu jasno su se očitovali u životu svetoga Ivana.
Rođen je kao Juan de Yepes Álvarez, kao sin siromašnih roditelja iz Kastilje, blizu Avile. Imao je osamnaest godina kada je 1563. napustio isusovački kolegij Medina del Campo gdje je studirao humanističke znanosti, retoriku i klasične jezike. Ubrzo nakon toga susreo je Tereziju od Isusa. Bio je to susret koji će im zauvijek promijeniti živote. Sveti Ivan je već bio svećenik i bio je fasciniran njezinim planom reforme karmelskog reda, uključujući i mušku granu. Radili su zajedno, razmjenjujući ideje i prijedloge, te su zajedno otvorili prvu kuću karmelićanki diskaliziranih 1568. u Duruelu, u pokrajini Avila. Tada, kada je zajedno s drugima stvorio prvu reformiranu mušku zajednicu, sveti Ivan je prihvatio novo ime, "od Križa", po kojem će kasnije biti općepoznat. Krajem 1572., na zahtjev Svete Terezije, Ivan od Križa postaje ispovjednik i vikar samostana Utjelovljenja u Avili, gdje je Terezija bila priorica. Ali ništa nije bilo lako: pridržavanje reforme dovelo je do toga da je Sveti Ivan bio zatvoren na nekoliko mjeseci nakon nepravednih optužbi. Uz pomoć svete Terezije, uspio je pustolovno pobjeći. Nakon što je povratio snagu, preuzeo je niz obveza koje je obnašao sve do smrti, nakon duge i mučne bolesti. Sveti Ivan je umro između 13. i 14. prosinca 1591., dok su njegova redovnička braća molila jutarnji časoslov u samostanu blizu Jaéna. Njegove posljednje riječi bile su: "Danas ću pjevati Ured na nebu". Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Segoviju. Svetog Ivana od Križa blaženim je proglasio papa Klement X. 1675., a svetim 1726. papa Benedikt XIII.
Sveti Ivan od Križa - Svetac "čišćenja duše"
Sveti Ivan od Križa imao je težak život, prihvaćajući progone i patnje kako u svom reformatorskom djelovanju, tako i u razdoblju tamnice. Ipak, upravo u najtežim trenucima svog života stvorio je neka od svojih najljepših djela. Papa Benedikt XVI. nazvao ga je "jednim od najvažnijih lirskih pjesnika španjolske književnosti", ukazujući na brojne i duboke primjere njegova učenja koji "opisuju siguran put do postizanja svetosti, stanja savršenstva na koje Bog poziva". Sveti Ivan je ovaj put zamislio kao penjanje na planinu, putovanje koje zahtijeva hrabrost i strpljenje i vodi do dubokog "pročišćenja" osjetila i duha. Za njega to nije bio samo slučaj jednostavnog fizičkog lišavanja stvari; ono što dušu čini čistom i slobodnom je eliminacija svake neuredne ovisnosti i usredotočenje svega na Boga kao jedinu svrhu života. Veliki španjolski mistik i teolog potvrdio je da ako duša želi Cjelinu (Boga), mora se posvetiti napuštanju svega i željeti biti ništa.
Jedna od njegovih najpoznatijih rečenica je: "Da bi stigao tamo gdje nisi, moraš proći kroz ono gdje nisi." Da biste postigli sve, ne želite ništa posjedovati. Biti sve, ne želeći biti ništa.” (“Para venir a lo que noes, has de ir por donde no eres. Para come to pose it todo, no quieras poseer algo en nada. Para come to serlo todo, no quieras ser algo en nada.”)
Prirodno za svetog Ivana, to nije bilo toliko pitanje odricanja od nečega – već ljubavi prema Nekome.
