Ako oprostiš..

U opraštanju treba razlikovati uvredu od rane koju ona nanosi. Nepravda može boljeti više nego tjelesna rana. Ona može satirati do smrti. Prezir i izrugivanje koje ti je netko učinio može boljeti tako duboko da netko cijelog života nosi ranu, iako želi oprostiti.

Stoga u opraštanju treba razlikovati volju za opraštanjem i nemoć da se zaboravi. Duboko u nekome može biti volja da oprosti, a istovremeno od rane dolazi nemoć da pruži ruku, da vidi neprijatelja, da može s njime razgovarati kao da ništa nije bilo. Zato tu ranu treba liječiti. Budući da je ona duhovna, može se liječiti duhovnim putem.

Ponajprije tako da se neprijatelj obrati, moli za oproštenje, nadoknadi zlo koje je načinio, da isplače svoj zločin, i tako nastoji pomoći čovjeku da mu zacijeli rana. Tu mogu pomoći i ljudi oko nas ako nas tješe, hrabre, ljube, stoje uz nas i pomažu da nam rana zacijeli.

No, najbrže će zacijeliti ako se čovjek okrene k Bogu, zamoli Isusa da stavi ruku na njegovu ranu, kako bi osjetio Božju naklonost prema sebi, Božji dah nad svojim licem, Božje srce, Božji zagrljaj.

Isus je došao liječiti slomljena srca. Uvrijeđeno srce je najdublje slomljeno. Sveto pismo kaže da Bog ljubi one koji su skršena srca. Molitva Bogu može najdublje izliječiti ranu i tako pomoći da se čovjek oslobodi nemoći praštanja. Bog je milosrdni Samarijanac koji povija tvoje rane, uzima te na ruke i nosi da te dokraja izliječi. Ti si njegovo stvorenje i, još više, njegovo ljubljeno dijete koje pati. Zbog svake naše boli Bog pati, svaku našu bolest nosi, našu nepravdu Bog trpi. On zato čezne da ti smije pomoći, izliječiti te, osloboditi, učiniti novim, zdravim, sretnim čovjekom.

 (Ako oprostiš)