Bog i granice

Koncept granica dolazi iz same Božje naravi. Bog sama sebe definira kao posebno, izdvojeno biće i odgovoran je za sebe sama. On definira i preuzima odgovornost za vlastitu osobnost tako što nam kazuje što misli, osjeća, planira, dopušta, ne dopušta, što mu se sviđa, a što ne sviđa.

Ustvrdio je svoju različitost od svega stvorenog i od nas samih. Govori nam tko jest i tko nije. Tako primjerice kaže da je ljubav i da nije tama (1 Iv 4,16; 1,16).

Osim toga, i u Presvetom Trojstvu postoje jasna razgraničenja. Otac, Sin i Duh Sveti su jedno, no istodobno su i zasebne božanske Osobe. Svaka božanska Osoba ima svoje posebnosti i odgovornosti, baš kao i međusobnu povezanost i ljubav (Iv 17,24).

Bog također ograničava ono što dopušta u svom dvorištu. Suprotstavlja se grijehu i dopušta posljedice za ponašanje. Čuva svoju kuću i ne dopušta zlu da uđe u nju. Unutra poziva ljude koji će ga voljeti i istodobno svoju ljubav pušta da teče van prema njima. Vrata njegovih granica prikladno se otvaraju i zatvaraju.

Jednako nam je tako dao da mu budemo slični (Post 1,26), dao nam je osobnu odgovornost unutar određenih granica. Želi da vladamo zemljom i da budemo odgovorni upravitelji nad životom koji nam je dao. Kako bismo to učinili, moramo razviti granice poput Božjih.

(H. Cloud, J. Townsend - Granice)