Poniznost

• "Molitva" je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.
• "Vjera" je poniznost razuma, koji se odriče vlastitog suda i podlaže se sudu i autoritetu Crkve.
• "Poslušnost" je poniznost volje, koja se podvrgava volji drugih, radi Boga.
• "Čistoća" je poniznost tijela, koje se pokorava duhu.
• Vanjsko "mrtvljenje" je poniznost osjetila.
• "Pokora” je poniznost svih strasti, žrtvovanih Gospodinu.
• Poniznost je istina na putu asketske borbe.
• Velika je stvar znati da si ništa pred Bogom, jer je baš tako.
• "Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca..."
• Isusova poniznost!... Koja pouka za tebe koji si jadno sredstvo od gline. On uvijek milosrdan - podigao te i učinio da zablista u tvojoj niskosti, besplatno uzvišenoj, sunčeva svjetlost milosti. A ti, koliko si puta prikrivao svoju oholost pod izlikom dostojanstva, pravde... I koliko si prilika za učenje od Učitelja propustio zato jer ih nisi znao učiniti nadnaravnima!
• Ove potištenosti, jer vidiš ili jer drugi otkrivaju tvoje nedostatke, nemaju nikakva temelja...
• Traži istinsku poniznost

Daj da ti spomenem, među ostalim, neke jasne znakove pomanjkanja poniznosti:

• - misliti da je ono što činiš ili govoriš bolje učinjeno i rečeno od onoga što kažu ili čine drugi;
• - htjeti uvijek biti pobjednik; prepirati se bez razloga ili - kad si u pravu - inzistirati uporno i na nepriličan način;
• - davati svoje mišljenje neupitan, i da ljubav to ne traži;
• - prezirati stavove drugih;
• - ne držati da si sve darove i sposobnosti koje imaš dobio na posudbu;
• - ne priznati se nedostojnim bilo koje časti i poštovanja, čak i zemlje po kojoj hodaš i stvari koje posjeduješ;
• - u razgovorima davati sebe za primjer;
• - govoriti o sebi loše, kako bi te držali boljim ili ti protuslovili;
• - opravdavati se kada te ukore;
• - skrivati pred duhovnim vođom koji ponižavajući nedostatak, da on ne bi izgubio dobro mišljenje koje ima o tebi;
• - slušati sa zadovoljstvom pohvale i radovati se što su o tebi dobro govorili;
• - žalostiti se što se druge poštuje više od tebe;
• - odbijati izvršavati niže zadatke;
• - tražiti i željeti da se istakneš;
• - uvlačiti u razgovor riječi samohvale ili one koje daju naslutiti tvoje poštenje, tvoju pamet i spretnost ili tvoj profesionalni ugled;
• - stidjeti se što ti neka dobra nedostaju...

Biti ponizan ne znači osjećati tjeskobu ili strah. Bježimo od one pogrešne poniznosti koja se zove udobnost.

• Petar Mu reče: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" A Isus odgovori: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Petar inzistira: "Nećeš mi prati noge nikada!" Isus mu odgovori: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Šimun Petar se predaje: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Nasuprot pozivu na posvemašnje predanje, potpuno i bez oklijevanja, često suprotstavljamo lažnu skromnost, kao što je ona Petrova... Kad bismo barem i mi bili ljudi srca kao Apostol! Petar ne dopušta nikome da Isusa ljubi više od njega. Ta ga ljubav navodi na ovakvu reakciju: "Evo me, operi mi ruke, glavu i noge! Očisti me od svega, jer se želim predati tebi bez pridržaja."
• Za tebe, prepisujem iz jednog pisma: "Zadivljuje me evanđeoska poniznost. Ali mi se ne sviđa glupavo i nepromišljeno sagibanje nekih kršćana koji na taj način nagrizaju ugled Crkve. Mora da je na njih mislio onaj ateistički pisac kad je rekao da je kršćanski moral, moral robova..." Ustvari smo sluge, sluge uzdignute u stanje sinova Božjih, koji se ne žele ponašati kao robovi strasti.
• Uvjerenje o svojoj “lošoj ćudi” - poznavanje samoga sebe - pribavit će ti nadnaravnu reakciju, koja će ti u dušu sve više ukorjenjivati radost i mir - pred poniženjima, prezirom, klevetama...
• Nakon onoga "fiat" - Gospodine, neka bude ono što ti hoćeš - tvoje razmišljanje u tim slučajevima mora biti: "Zar je rekao samo to? Vidi se da me ne pozna: inače ne bi bio tako kratak."
• Nakon što si uvjeren da zaslužuješ gore postupanje, osjetit ćeš se zahvalnim prema onoj osobi i razveselit će te ono zbog čega bi drugi patili.
• Što je na višem smješten kip, toliko je teži i opasniji pad.
• Utječi se duhovnom vodstvu stalno s većom poniznošću i točnošću, što je također poniznost.
• Misli - i nećeš pogriješiti, jer je tu Bog koji ti govori – da si kao malo, iskreno dijete kojega malo-pomalo uče govoriti, čitati, prepoznavati cvijeće i ptice, živjeti radosti i muke, paziti kuda hoda.
• "Još uvijek sam jadno stvorenje”, kažeš mi. Međutim, prije nego si to shvatio prošao si kroz teške trenutke! Sada se, bez privikavanja i popuštanja, učiš osmjehivati i nanovo započinjati svoju borbu s rastućom radošću. Ako si razborit, ako si ponizan, mora da si opazio da se nikada ne prestaje učiti... Slično se događa u životu; i najučeniji imaju nešto naučiti, sve do kraja života; inače će prestati biti učeni.
• Dobri moj Isuse: ako moram biti apostol, potrebno je da me učiniš veoma poniznim. Sunce obavija svjetlošću ono što dotiče: Gospodine, ispuni me svojim sjajem, pobožanstveni me: da se poistovjetim s Tvojom svetom Voljom i postanem oruđe koje Ti želiš... Daj mi svoju ludost poniženja: onu koja Te je vodila da se rodiš siromašan, da radiš skromne poslove, da umreš sramotno pribit čavlima na drvo, da se poniziš do poništenja u Svetohraništu.
• - Učini da se upoznam: da upoznam sebe i da upoznam Tebe. Tako neću nikada izgubiti s vida svoju ništetnost.
• Samo su budalasti tvrdoglavi: oni veoma budalasti - veoma tvrdoglavi. Nemoj zaboraviti da u ljudskim dokazivanjima i drugi mogu imati pravo: vide isti problem koji ti vidiš, ali s jedne druge točke gledišta, u drugom svjetlu, u drugoj sjeni, u drugim konturama. Samo u pitanju vjere i morala postoji nepobitni kriterij: onaj naše Majke Crkve.
• Kako je dobro znati ispraviti se... A kako je malo onih koji poznaju to umijeće! Popusti radije nego da ti uzmanjka ljubavi: nemoj se suprotstavljati nikada ako je moguće... Budi ponizan kao trava koja se dade gnječiti a da ne razlikuje nogu koja je gazi.
• Do obraćenja se uspinje poniznošću, putevima spuštanja. Govorio si mi: "Treba otkinuti glavu svome 'ja'!" - Ali, koliko nas to stoji! Zar ne?!
• Često se trebaš prisiliti na poniznost da bi iskreno rekao Gospodinu: "Serviam!" - Služit ću ti.
• "Memento homo, quia pulvis es.." - Sjeti se, čovječe, da si prah... - Ako si prah, zašto se uznemiruješ što te gaze?
• Preko staze poniznosti stiže se svugdje... a najsigurnije u Nebo. Siguran put poniznosti je razmišljati kako, makar smo bez talenta, glasovitosti i imanja, možemo biti djelotvorna sredstva ako se uteknemo Duhu Svetome da nam udijeli svoje darove.
• Apostoli su, iako ih je Isus tri godine poučavao, pobjegli prestrašeni pred Kristovim neprijateljima. Ipak, nakon Duhova, pustili su da ih bičuju i zatvaraju, a skončali su tako da su dali život u svjedočanstvu svoje vjere. Istina je da nitko ne može biti siguran u vlastitu ustrajnost... Ali ta je nesigurnost dodatni motiv za poniznost i jasan dokaz naše slobode.
• Premda si tako mali, Bog se poslužio tobom, i nastavlja se služiti, za plodna djela na Njegovu slavu. - Ne budi umišljen. Misli: Što bi o sebi reklo neko oruđe od čelika ili željeza koje umjetnik upotrebljava za sastavljanje zlatnog nakita i dragog kamenja?
• Što vrijedi više: kilogram zlata ili kilogram bakra?... Pa ipak, u mnogim slučajevima, bakar služi više i bolje od zlata. Tvoje je zvanje - Božji poziv - da upravljaš, da privlačiš, da služiš, da budeš voda. Ako se zbog krive ili loše shvaćene poniznosti izoliraš, povlačeći se u svoj kutak, propuštaš svoju dužnost božanskog oruđa.
• Kad se Gospodin tobom služi da u duše izlije svoju milost, sjeti se da ti nisi drugo nego omot dara: list papira što se potrga i baci.
• "Quia respexit humilitatem ancillae suae" - što pogleda na neznatnost službenice svoje... - Svaki sam dan sve uvjereniji da je istinska poniznost nadnaravni temelj svih kreposti!
• Govori s Gospom, da te pouči hodati tom stazom.

(Josemaria Escriva - Brazda)