Brazda - Patnja

Patnja

233. Upozorio si me na prizore iz Isusova života koji te posebno diraju: kad se susreće sa kojima su duša i tijelo rastrgani od bola... Oduševio si se - nastavio si - videći Ga da liječi gubu, vraća jadnika zaboravljenoga od sviju. Promatrao si ga tada tako duboko ljudskog, tako tebi nadohvat! Pa dobro... Isus nastavlja biti isti i danas.

234. Molio si Gospodina da ti dopusti trpjeti malo za Njega. Ali zatim, kad je patnja došla u tako ljudskom obliku, tako normalnom - obiteljske poteškoće i problemi... ili tisuće sitnica svakidašnjeg života - teško nazireš Krista iza svega toga. Otvori poslušno ruke tim čavlima... i tvoja će se bol preobraziti u radost.

235. Ne tuži se, ako patiš. Brusi se kamen koji vrijedi. Boli te? Sa zahvalnošću dopusti da te režu, jer te Bog uzeo u ruke kao dijamant... Ne radi se tako s običnim kamenom.

236. Oni koji kukavički bježe od patnje imaju o čemu razmatrati videći s kakvim zanosom druge duše prihvaćaju trpljenje. Nisu rijetki muževi i žene koji znaju trpjeti kršćanski. Slijedimo njihov primjer!

237. Tužiš se?... I tumačiš mi, kao da to činiš s pravom: Jedan ubod!... Drugi ubod!... - Ali, zar ne znaš da je ludo čuditi se nad činjenicom da među ružama ima trnja?

238. Pusti da ti nastavim govoriti o povjerenju, kako sam činio i dosad: dovoljno je da pred sobom imam Raspetoga, pa da se ne usudim govoriti o svojim patnjama... I nije mi stalo k tome dodati da sam trpio mnogo, ali uvijek s radošću.

239. Ne razumiju te? On je bio Istina i Svjetlo, ali Ga ni Njegovi nisu shvatili. - Kao i često dosad, podsjećam te na Gospodinove riječi: "Nije učenik veći od Učitelja."

240. Za dijete Božje, protivštine i klevete su, kao za vojnika, rane zadobivene na bojnom polju.

241. Govore i ogovaraju te... Tvoj dobar glas, zar je to važno? U svakom slučaju, ne trebaš osjećati sramotu i muku za sebe, nego za njih: za one koji te zlostavljaju.

242. Katkada ne žele razumjeti: kao da su zaslijepljeni... Ali, ponekad si ti onaj koji nije uspio biti shvaćen: ispravi se!

243. Nije dovoljno imati pravo. Treba to znati učiniti očitim... i druge privoljeti na priznanje. U svakom slučaju, objavljuj istinu svaki put kada je to potrebno, a da te pri tom ne zaustavi ono "što će drugi reći".

244. Ako pohađaš Učiteljevu školu, nemoj se čuditi ako te budu morila neshvaćanja tolikih i tolikih osoba, koje bi ti mogle mnogo pomoći čineći posve mali napor da te shvate.

245. Nisi Ga fizički mučio... Ali si Ga ignorirao toliko puta; gledao si ga s ravnodušnošću, kao da je stranac. - Čini li ti se to malo?

246. Ne htijući, oni koji progone posvećuju... - Ali jao tim "posvetiteljima!"

247. Na zemlji se često plaća klevetanjem.

248. Postoje duše koje su, čini se, zadužene za izmišljanje patnje, mučeći se maštovito. Zatim, kada naiđu prave muke i protivštine, ne znaju, kao Presveta Djevica, stati podno križa, pogleda uprta na sina.

249. Žrtva, žrtva! - Istina da slijedi Isusa Krista - to je on rekao - znači nositi Križ. Ali mi nije drago slušati da duše koje vole Gospodina toliko govore o križevima i odricanjima: jer kad je tu Ljubav, žrtva je ugodna - iako stoji napora - a križ je sveti Križ. - Duša koja zna ljubiti i tako se darivati, puni se radošću i mirom. Dakle, zašto inzistirati na "žrtvi", kao da se traži utjeha, ako te Kristov Križ - koji je tvoj život - čini sretnim?

250. Kolike bi se živčane slabosti i histerije izbjegle - prema katoličkom nauku - kada bi se poučavalo kako se istinski živi kršćanski: ljubeći Boga i znajući primati protivštine kao blagoslov što dolazi iz Njegove ruke!

251. Nemoj prolaziti ravnodušno pored tuđih patnji. Ta osoba - rođak, prijatelj, kolega... taj neznanac tvoj je brat. - Sjeti se onog što izvještava Evanđelje i što si toliko puta s tugom čitao: ni rodbina Isusova nije suosjećala s Njim u njegovoj sudbini. - Nastoj se taj prizor ne ponoviti.

252. Zamisli da na zemlji nema nikoga osim Boga i tebe. - tako će biti lakše trpjeti muke, poniženja... I, konačno, činit ćeš ono što Bog želi i kako želi.

253. "Katkada" tumačio je onaj bolesnik koji je izgarao za duše, "tijelo se malo buni, tuži se. Međutim, nastojim preobraziti i 'te tužbe' s osmijehom, jer su im posljedice veoma učinkovite."

254. Neizlječiva mu je bolest ograničavala djelovanje. Pa ipak me je radosno uvjeravao: " Bolest se dobro ponaša prema meni i volim je sve više: Kad bi mi dali birati, stotinu puta bih se vratio da se ovakav rodim."

255. Isus je došao na križ nakon što je pripravio trideset i tri godine, čitav svoj život! - Ako Ga njegovi učenici žele doista nasljedovati, moraju preoblikovati svoje postojanje u suotkupljivanje Ljubavi, odričući se samih sebe, aktivno i pasivno.

256. Križ je prisutan u svemu i dolazi kad ga se najmanje očekuje. - Ali ne zaboravi da, obično, početak Križa i početak uspjeha idu ukorak.

257. Gospodin, vječni svećenik uvijek blagoslivlja Križem.

258. "Cor Mariae perdolentis, miserere nobis!" - zazivaj srce Marijino, hrabro i s odlukom d se sjediniš s njezinom boli, u naknadu za svoje grijehe i grijehe ljudi svih vremena. - I moli je - za svaku pojedinu dušu - da ta Njezina bol poveća u nama odvratnost prema grijehu, i da znamo ljubiti, u ime zadovoljštine, fizičke i moralne protivštine svakog dana.

Josemaria Escriva