Da bi mogao opstati, potrebno ti je da ljubiš druge

Da bi mogao opstati, potrebno ti je da ljubiš druge. Ne ljubiš li druge, sam si u paklu, u mržnji, tada si mrtav. S druge strane, uvijek imaš razloga biti siguran da te drugi vole, jer u tebi uvijek postoji božanski duh, božanska iskra za kojom ljudi čeznu, koju traže, koju trebaju. Nema čovjeka koji nije dostojan ljubavi, i nema čovjeka koji ne bi mogao ljubiti druge. I u konačnici, zato što je čovjek dragocjen, Bog ga uvijek ljubi. To znači da nitko od ljudi ne mora živjeti u svome paklu. Svatko može biti spašen, svatko je ljubljen. Istinski biti čovjek znači povjerovati da te Bog uvijek voli, ali povjerovati da te i ljudi vole.

Ljubav je nevidljiva stvarnost koja se zapaža preko znakova. Znakovi su ljubavi riječ, pogled, zagrljaj, poljubac, pismo, dar, osluškivanje, prisutnost uz nekoga, vjernost. Ljubav, ako je vječna, mora imati svoje tjelesne i duševne elemente. Ljubav želi biti praktična, ona u svagdašnjem životu želi pokazati dragocjenost druge osobe. Stoga nije dosta izraziti je samo riječima, nego i djelima. "Pet minuta pomoći bolje je nego deset dana sućuti.", kaže jedna rumunjska poslovica. "Što vrijedi drugomu reći: idi u miru", kaže sveti Jakov, "ako mu ne daš pokrivač i hranu od koje može živjeti u miru." Što vrijedi reći tisuću nježnih, toplih, zaljubljenihriječi, a pustiti čovjeka da pati, ne dati mu kruh, odijelo, ne dati mu da pokraj tebe slobodno diše.

 (Tomislav Ivančić - Čovjek dostojan ljubavi)