Dan planete Zemlje

Priroda je Božje mjesto.

Tu je Bog najbliži svome djelu. Nemoguće je zagledati se u ljepotu kamena, cvijeta ili planinskog odrona, nemoguće je ugledati let ptice, užurbanost mravi u mravinjaku, skok srne a da se čovjek ne zadivi i ne spozna koliko je Bog tu blizu, nadohvat ruke.

Priroda čovjeka uči da bude dobar. Trava, bilje, stabla, drveća, ptice i životinje svi su zajedno.

No, drveće se i trava ne osjećaju ugroženima, iako ne mogu pobjeći pred neprijateljem. Povjetarac pomiluje tvoju kosu i tvoje lice i ti osjetiš da te neko drago lice ljubi, grli, miluje i ohrabruje. Nemoguće je otići u prirodu i ne vratiti se drugačiji. Priroda te čini boljim, čovječnijim, čišćim.

Priroda liječi dušu, ona daje nježnost srcu, ona potiče tvoje misli i tvoja razmatranja, daje nove spoznaje i nove inicijative za tvoje djelovanje.

(prof. Tomislav Ivančić "Za umorne")