Dobro unutra, loše van
Granice nam pomažu da svoj posjed odvojimo od ostalih kako bismo se brinuli o njemu. Pomažu nam da pozorno ,čuvamo srce" (Izr 4,23). Sve ono što nas hrani i njeguje trebamo zadržati unutar svojih ograda, svojih granica, a izvan tih ograda ono što će nam naškoditi. Ukratko: granice nam pomažu da dobro čuvamo unutra, a loše držimo vani. Granice čuvaju naša blaga (Mt 6,19-20) kako nam ih drugi ne bi ukrali. Čuvaju biserje unutra, a svinje vani (Mt 7,6).
Ponekad je ono loše unutra, a dobro vani. U takvim okolnostima moramo biti u stanju otvoriti svoje granice kako bismo dobro propustili unutra, a van izbacili loše. Drugim riječima, našoj ogradi potrebna su vrata. Na primjer: ako otkrijem da unutar svojih granica imam neku bol ili grijeh, moram se otvoriti i podijeliti to s Bogom i drugima kako bih mogao ozdraviti. Ispovijedanje boli i grijeha pomaže nam da ih „izbacimo van" kako nas ne bi nastavili trovati iznutra (1 Iv 1,9; Jak 5,16; Mk 7,21-23).
A kad je dobro vani, moramo otvoriti vrata kako bismo to dobro pustili unutra. I Isus to kaže kad govori o tome u govoru o „primanju" njega i njegove istine (Otk 3,20; Iv 1,12). Drugi ljudi mogu nam udijeliti mnogo dobra pa im moramo „širom otvoriti srca“ (2 Kor 6,11-13). Cesto svoje granice zatvaramo prema dobrim stvarima koje nam drugi mogu dati i zbog toga ostajemo uskraćeni.
Ukratko: granice nisu zidovi. Biblija ne govori da smo zazidani od drugih; ona zapravo kaže da bismo trebali biti „jedno“ s njima (Iv 17,11). Trebali bismo s njima biti u zajedništvu. No u svakoj zajednici svaki član ima vlastiti prostor i posjed. Važno je da su ograde posjeda dovoljno propusne da dopuste prolaz, ali i dovoljno jake da opasnost drže podalje.
Ljudi koji su tijekom odrastanja bilo zlostavljani često preokrenu funkciju granica pa unutar njih čuvaju loše dok dobro drže vani. Dok je Mary odrastala, otac ju je zlostavljao. Nisu je poticali da razvije dobre granice. Ona se zato sve više zatvarala i zadržavala bol u sebi; nije se otvarala drugima da izrazi svoju patnju i izbaci to iz duše. Nije se otvarala drugima ni zato da primi potporu i ozdravljenje. Osim toga, neprestano je dopuštala da joj drugi u dušu ubace dodatnu bol. Posljedično, kad je konačno došla po pomoć, u sebi je teglila veliku količinu boli, još uvijek je bila zlostavljana i usto još ,zidom odijeljena“ od pomoći izvana.
Morala je obrnuti način na koji njezine granice funkcioniraju. Trebala joj je dovoljno čvrsta ograda da zlo zadrži vani, ali i vrata na toj ogradi kako bi van istjerala sve zlo koje joj je već bilo u duši te dopustila ulazak dobru koje joj je bilo očajnički potrebno.
(Iz knjige "Granice", H. Cloud, J. Townsend)
