Isus i bogataš, Matej 19
Na Wall Streetu postoji šala koja kaže: "Kako se zove čovjek koji ima 900 milijuna dolara?" Odgovor: "Frustrirani milijarder."
Šala je smiješna jer je tako često istinita; to je mana ljudske prirode. Usredotočeni smo na dobivanje nečega - često nečega što zapravo trebamo ili što je savršeno zdravo tražiti - ali postajemo opsjednuti time. Gubimo cilj iz vida, a kada ga postignemo nastavljamo se ponašati kao da je to nešto što nam treba. Vrlo često opsjednutost uključuje element grešnog ponosa, jer vlasništvo nad velikim viškom, ili iznosom većim od druge osobe, vidimo kao nešto što nas veliča među ljudima.
Novac je samo jedan primjer; mogli biste se sjetiti stotinu drugih. Na primjer, nema ništa loše u želji da budete u dobroj tjelesnoj formi: imate zdravu težinu, jake zdrave mišiće i dobru kardiovaskularnu kondiciju. Ali strancu je lako vidjeti ponosnu pretjeranost kod ljudi koji postanu opsjednuti tjelovježbom ili muskulaturom, osobito kada ih to natjera da ignoriraju druga područja aktivnosti ili postane štetno za njihovo vlastito tijelo. Mnogi body builderi i sportaši uništili su svoje zdravlje korištenjem anaboličkih steroida
Isus i bogataš, Matej 19
Postoje ljudi koji se pocrne do te mjere da dobiju rak kože. (Nešto izlaganja suncu zapravo je vitalno za zdravlje, jer naše tijelo treba sunce za proizvodnju vitamina D!) Postoje ljudi koji troše stotine tisuća dolara godišnje na svoju odjeću, samo da bi se proslavili nad drugima. Postoje ljudi koji toliko očajnički žele proslaviti sebe da provode 100 sati tjedno igrajući video igrice kako bi dobili više bodova od nekog drugog ili kako bi bili sigurni da njihov online lik ima neku stavku koja ga čini malo moćnijim od tuđeg lik.
Krist je u jednom trenutku rekao svojim učenicima da krenu na put, noseći samo odjeću na leđima: “Ne nosite sa sobom zlata, ni srebra, ni bakra u pojasu; na put ne nosite torbu, dodatnu tuniku, sandale ili štap; jer radnik je vrijedan svog uzdržavanja.” (Matej 10,9-10)
Rijetki će od nas dovesti samoodricanje do takve krajnosti, osim ako nismo pozvani na redovništvo. Radimo kako bismo zaradili dovoljno novca da kupimo hranu i odjeću, da imamo gdje živjeti itd. U tome nema ništa loše. Pavao nam opetovano govori da zarađujemo za život. (Npr. 1. Solunjanima 4:10-12; 2. Solunjanima 3:10-12.) Ali važno je zastati i razmisliti: "Koliko mi stvarno treba u pogledu zemaljskih stvari?" i usporediti to s "Koliko sam bogat prema Bogu?"
