Isus o strahu

Bog je, naprotiv, apsolutni bitak, on ima puninu svega I on je jedini svemoguć, sveznajući, posvudašnji, vječni. Samo On ne može nikada propasti. I zato samo Bog može biti teren I tlo na kojemu mi možemo biti bez straha. Bog ima sve i On jest sve. On može sve I njega nitko ne može ugroziti. 

U Svetom se pismu često govori o strahu. U Novom zavjetu su brojne prilike gdje Isus mora govoriti: “Ne bojte se! Zašto se bojite? Zašto ste maloprije?” Apostoli su puni straha. Kad se podigla oluja, Isus ih je pustio da po noći putuju na drugu stranu jezera, a on je ostao sam na drugoj strani, otišao na planinu i molio. A onda je on sam pošao za njima i to hodajući po moru. A oni, kada ga vidješe, zavikaše, mislili su da je to utvara. Zavikaše, prestrašeni od straha, a on im reče: “Ne bojte se! To sam ja. Zašto se bojite?” Drugi put kad su prelazili preko jezera, zapuhala je oluja i digla velike valove da su lađu prekrivali, a Isus je spavao u čamcu. A oni su počeli vikati: “Gospodine, kako možeš spavati!?! Nas zalijevaju valovi i oluja, prevrnut će nam barku!” Isus ustaje i kaže: “Kako nemate vjere?” I zapovijedi vjetru i moru i oni se utišaše. 

Znači da Isus uvijek dovodi strah u odnos s vjetrom. Nemaš vjere, zato je strah u tebi. Drugi puta kad je negdje oko ponoći hodao po Genezaretskom jezeru i kad su apostoli veslali prema obali, zapuhao je protivan vjetar. Kažu, apostoli nikako nisu mogli priječi na drugu obalu, kad se u jednom momentu pojavi Isus.

Oni su mislili da su to ne samo valovi, ne samo protivan vjetar, nego, evo, još i sablast dolazi k njima da ih straši. I tad su kriknuli od straha i tjeskobe. A Isus samo govori: “Ja sam! Zašto se bojite?” Drugim riječima Isus im kaže: “Ja sam onaj koji tjeram strah. Gdje mene nema, tamo se čovjek može i mora bojati.”

Veliki je broj drugih mjesta u Svetom pismu gdje Isus govori: “Ne bojte se!” Osobito nakon svoga uskrsnuća.

Kad Isus kaže: “ Idemo sada u Jeruzalem, mene će ubiti”, apostoli su puni straha što će biti s njima. I kad im je rekao da će uskrsnuti, oni su bili puni straha, jer nisu znali što to znači uskrsnuti, a bojali su se pitati ga što to znači. I zato se, kada su Isusa uhvatili i ubili, zatvaraju po kućama zaključavajući i osiguravajući dobro ulazna vrata. Zatvorili su se da netko ne uđe. Samo da ne bi Židovi došli, zatvorili su vrata i prozore iz straha da ne bi i njih ubili. Taj strah je znak da apostoli još nisu počeli vjerovati u Isusa. Oni su mislili da je on slab. Njega su ubili, njega su odveli, sad smo mi na milost i nemilost predani. Tako oni misle. Kome su predani? Sudbini, ljudima, Židovima, smrti i patnji, sudu?

Međutim, Sveto pismo govori o drugom strahu. Sveto pismo također kaže da postoji strah, strah Božji. Štoviše, kaže da je strah Božji – kako piše u Knjizi mudrosti - početak mudrosti. Stari zavjet, štoviše, govori da strah Božji ima onaj tko se Boga boji, u njemu piše da je strah Božji nešto što je veliko i ono što čovjeka spašava.

Tko se boji taj je pošten, taj je pravedan, toga Bog ljubi, tome Bog sve čini dobro. Tko se boji Gospodina, taj ide njegovim putem i ne boji se ničega. I zato Sveto pismo kaže, samo se Boga treba bojati. Samo se, dakle, pred Bogom treba strašiti, odnosno pred njim jedinim klečati.

Ljudi se često pitaju što to znači bojati se Boga. Zar je Bog užasan? Drugi pak kažu, ta vidiš da Bog sam kaže da se njega treba bojati i strašiti. To, međutim, nije istina. Knjiga mudrosti na to odgovara: bojati se Boga, to znači mrziti zlo. Dakle ne strašiti se, ne drhtati, ne uznemirivati se pred Bogom. Bog nije nekakav numen, nekakav užas koji nas može svaki čas zahvatiti, uništiti, zdrobiti, kako to, primjerice, pokazuju različiti užasni filmovi. Bog nije neko biće koje nas ne bi voljelo, koje jedva čeka da sagriješimo i da nas onda baci u pakao i da nas muči. Nema takvoga Boga! Kad bi Bog takav bio, on ne bi postojao. Bog je samo dobrota, samo ljubav, samo nježnost. Bog se rasplače nad našim strahovima i našim tjeskobama, nad našim grijesima i našim neuspjesima, nad našim bojaznima i našim bjegovima.

Zato bojati se Boga znači mrziti nepovjerenje i nevjeru, mrziti sve što razara život. To znači bojati se Boga. Bojati se Boga znaci biti protiv svega što razara čovjeka. Biti protiv svakog nepovjerenja i neljubavi, protiv svakog nepraštanja, to znači bojati se Boga. To znači spoznati: samo je Bog koji s tobom upravlja. Ne postoji netko drugi koji može ugroziti život, ako sam s Bogom. Samo se njega treba bojati. A to znači bojati se da od njega ne otpadnem, da ne budem nepravedan, da ne budem nehuman, da nekoga ne povrijedim. Ako se to, pak, dogodi, otkinuti ću se od Boga i onda više nemam tla na kojemu bih mogao stajati.

(Tomislav Ivančić - Lijepo je što postojiš)