Ja sam na potezu
Tko sam ja? Nisam svoje tijelo, nisam svoja duša, nisam ni svoje misli, ni svoje djelovanje, ni svoje riječi. Ipak, ja govorim, ja mislim, ja odgovaram za svoje tijelo i za svoju dušu.
Usred brojnih sposobnosti svoga tijela i duše, usred bezbrojnih psihosomatskih i duhovnih sposobnosti i darova, stojim ja kojem sve to pripada. Sve to što imam nisam ja, a opet jesam jer sam odgovoran za sve što proizlazi iz mojih sposobnosti. Kad nagoni traže ispunjenje, na meni je da odlučim kada i kako će se ispuniti. Kad se moje misli počnu odvijati, ja odlučim hoću li ih prekinuti ili početi još dublje razvijati. Kada me nešto u meni sili da kažem koju riječ, na meni je hoću li prešutjeti ili progovoriti. Kada moje noge žele da odem, da hodam, na meni je hoći li to ispuniti ili ne. Ja odlučujem os vojim sposobnostima i njihovoj efikasnosti. Ja odgovaram za dobro ili zlo koje se preko njih događa. Ali, sve moje sposobnosti nisam ja. One pripadaju meni, ali to nisam ja. Usred gomile sposobnosti, nevidljiv, tajnovit stojim ja. Moje jastvo, moja sposobnost, jest duhovna stvarnost koja uvijek svjesno stoji pred Stvoriteljem i ta moja sposobnost odlučuje o mojoj sudbini. Tko sam ja?
Nosim svoje ime, ali ime nisam ja. Ime me samo čini različitim od drugih ljudi. Ja sam netko sasvim različit od milijardi ljudi u povijesti čovječanstva. Samo ja, jedinstven, originalan. Ne znam tko me je načinio, ne znam tko mi je dao darove koje imam, ali mi je jasno da ja za sve te darove odgovaram, da sam ja nositelj svega što se oko mene i u meni događa, da sam ja tvorac sudbine, da samo ja mogu odlučiti da budem zločinac ili svetac. Ja mogu biti savršen demokrat, ljubitelj čovjeka ili ovisnik, rob tuđih ideologija i čovjek koji čini sami ono što drugi kažu. Tko sam ja?
Znam da jesam i da sam odgovoran za ovaj svjesni djelić svih djelatnosti u meni. Znam da mi je sve darovano i da netko tko mi je darovao mene i sve moje sposobnosti promatra što ću sa svim time učiniti. Ja sam na potezu. Ja sam na pozornici života. Sad se odlučuje moja budućnost. Svi darovi i talenti koje imam, moje tijelo i duša nisu mi dani da im robujem, nego da se njima služim. Cilj je moga života, dakle, ljubiti, činiti dobro, biti pravedan, pošten, no, mnogo toga zove me da budem mrzitelj, ovisnik, zločinac, grešnik, nehuman. Moram uzeti sudbinu u svoje ruke. Znam koji je put ispravan. Samo ljubav nikad ne gubi. Pravda je vječna. Humanost ostaje zauvijek. Znam na koju stranu treba poći.
(Tomislav Ivančić- Lijepo je što postojiš)
