Kad čovjek pati...

Kad čovjek pati tada je teško prignuti šiju, biti ponizan i prihvatiti Božju stvaralačku ruku u svome životu. No, sjeti se da Bog nije kruti zakon, on nije tiranin ni samodržac.

On je majčina ruka, očeva toplina, nježnost cvijeta, radost sunčanog jutra, on je raspjevana mladost, ples mladića i djevojke, on je igra djece, on je nježnost majke i zaručnice, on je snaga oca i muža, on je toplina mora i ljepota vrhunaca.

On je tvoje vlastito srce, on je sebe udahnuo u tebe, on je sebe utjelovio u tvoj život i tako hoće da njegov slobodan i stvaralački duh u tebi živi i stvara.To je Bog u tebi zaživio, učinio te dionikom svoje naravi da bi uz njega bio zauvijek sretan, u ljubavi i opraštanju.

(prof. Tomislav Ivančić "Ako oprostiš")