KREŠIMIR JAKUMETOVIĆ: JEDINO SMRT NE MOŽEMO IZBJEĆI

Smrt je nešto o čemu baš ne volimo pričati. Kao da ne vjerujemo da nas ona čeka i da moramo proći kroz nju. Jer nikad se ne zna kad će doći taj trenutak. Naravno, da bi svi mi željeli biti zdravi i živjeti dugo na ovoj zemlji, no, smrt nas može zadesiti svakoga trenutka. Možda već danas, sutra ili za nekoliko dana. Jedino smrt ne možemo izbjeći. Barem nam je ona svima zajednička.

Kad smo zdravi uopće ne razmišljamo o smrti ali čim nas snađe kakva bolest prvo na što je realno pomisliti je da smo nasmrt bolesni. Upravo to mi je rekao i moj liječnik opće prakse da uvijek u situacijama bolesti treba biti spreman i na najgore. I kada čekamo nekakve pretrage i nalaze treba biti spreman na najgoru dijagnozu. Dakako, da to nije jednostavno. Pogotovo to vrijeme čekanja što će reći pretrage i nalazi. No, ako smo u Božjoj prisutnosti onda ćemo uistinu na smrt gledati kao na jedna vrata kroz koja moramo proći.

Prije nekoliko dana zatekao sam se u bolnici ispred vrata gastroenterologa. U hodniku je sjedila jedna ne tako stara gospođa. Bila je na specijalističkom pregledu i otkriven joj je tumor. Saznavši za svoju dijagnozu samo je sjedila, plakala i brisala svoje suzne oči maramicom. Nije jednostavno čuti da ti možda ostaje još koji mjesec dana života. No, to je realnost.

Netko oboli, netko strada u prometnoj nesreći, netko umre u snu, netko umre od starosti, netko pogine u ratu, itd. uglavnom sve nas čeka smrt.

Nije li i Isus otišao s ove zemlje na način da je najprije morao umrijeti i proći kroz smrt? No, poslije smrti je uskrsnuo na život Vječni kojega je i nama obećao otišavši kod Oca svoga pripraviti nam mjesto. Stoga ne bojmo se smrti i prihvatimo ju kao sastavni dio života jer kao što ju je Isus pobijedio pobijedit ćemo je i mi!