Ljubav je susret dviju duša
Ljubav je zagledanost u oči drugog bića. Ljubav je susret dviju duša. Ljubav je pronalazak neba na zemlji. Ljubav je povezivanje s onim neizgubivim, ulazak u nebo, povezivanje s vječnim, ulazak u prostore ljepote. Ljubav je put sigurnosti, odsjaj Božjeg lica, ona je dolazak kući.
Za ljubav je potrebno dvoje. Ljubav je ljubiti i biti ljubljen. Najprije smo ljubljeni, a onda postajemo oni koji ljube. Netko nas je volio jer je htio da se rodimo na ovaj svijet i da živimo. Kad se u dubini svoga bića sjetimo da smo tako voljeni, tada postajemo sretni.
Kad izvučemo antenu svoga srca da osjeti blizinu Sveprisutnoga, koji nas je htio, volio i stavio na ovu zemlju, tada počinjemo biti sigurni, tada ljubav nastanjuje prostore naše duše.
I tek kad osjetimo da je ljubav u našoj duši slobodna, da smo voljeni, da smo zaštićeni pod njezinim okriljem, da nas njezino oko prati, da imamo pravo živjeti i da se netko silno raduje što smo živi, tad počinjemo ljubiti. Tada nam svatko postaje simpatičan. Tad se uputimo u prirodu i milujemo cvijeće, osluškujemo ptice i šaljemo dušu da ih pomiluje, divimo se drveću, očarava nas rascvjetana livada, divimo se zrelim plodovima.
Očarani smo svakom sitnicom oko sebe, jer smo voljeni.
(Tomilsav Ivančić - Liječiti brak i obitelj)