Ljubav ostaje

Ljubav može biti osjećaj, ali ona nije samo to. Ljubav je prvenstveno voljni čin, odluka za neko dobro uz koje želiš ostati, na kojem želiš raditi čitav život. Ljubiti možeš one poslove, one stvari i one ljude i osobe koji za tebe predstavljaju vrijednost. Ljubav se zato, prvenstveno, odigrava na razini duha, a ne tijela. Tjelesno možeš prema čemu imati simpatiju, tjelesno možeš nešto od koga dobivati, imati interesa, pa ga voljeti. Ljubiti, međutim, znači uzimati duhovno blago, bogatiti se Bogom. Dok zaljubljenost i osjećaji prolaze, ljubav ostaje. I onda kad ti druga osoba postane nesimpatična, kad te povrijedi, kad te odbija, u dubini tebe stoji odluka za tu osobu, i ljubav u kojoj vidiš vrijednosti zbog kojih želiš ostati uz tu osobu pod svaku cijenu. Samo ljubav može izdržati u braku; zaljubljenost brzo prođe, simpatije izblijede, tjelesna ljepota mine, draži nestanu. Ljubav ostaje.

Čovjek uvijek u sebi nosi dragocjenost, besmrtni Božji duh, zbog kojega je vrijedan ljubavi. Kad čovjek ne ljubi čovjeka, postaje nečovjek. Jer, čovjek je uvijek dostojan ljubavi. Prezreti čovjeka znači izići iz ljubavi, a to znači i iz života. Stoga je sve u životu - ljubiti čovjeka. Tako ljubav postaje sigurnost, stalna otvorenost, neuništivost, ona postaje razlogom bez kojeg se naprosto ne može živjeti.

(Tomislav Ivančić - Čovjek dostojan ljubavi)