Ljubiti drugoga znači stvarno htjeti što je dobro za njega.
Ljubav ne samo da više cijeni dobro drugoga nego svoje; ona ih čak nikada ne uspoređuje. Ona ima samo jedno dobro: ono od ljubljenoga, koje je u isto vrijeme i moje. Ljubav uživa to dobro s drugim, ali ga ne dijeli s njim, nego sebe poistovjećuje s njim tako da njegovo dobro postaje njezino.
Isto dobro uživaju u njegovoj cjelini dvojica u jednom duhu, ne prepolovljeno niti razdijeljeno među dvije duše. Gdje je ljubav uistinu nesebična, ljubitelj se nikako ne zaustavlja da istraži da li može bez straha prisvojiti neki dio dobra koje želi svom prijatelju. Ljubav traži svoje čitavo dobro u dobru ljubljenoga, i dijeliti to dobro značilo bi umanjivati ljubav. Takva bi dioba ne samo slabila djelovanje ljubavi, nego bi umanjila i svoje veselje. Jer ljubav ne traži svoje veselje koje slijedi iz njezina djelovanja: njezino je veselje to djelovanje samo, a to je dobro ljubljenoga. Prema tome, ako je moja ljubav čista ne smijem čak niti tražiti zadovoljstvo da ljubim. Ljubav traži samo jedno: dobro ljubljenoga. Pušta sve druge sporedne učinke po strani, radi toga je ljubav sama sebi nagrada.
Ljubiti drugoga znači stvarno htjeti što je dobro za njega. Takva se ljubav mora temeljiti na istini. Ljubav koja ne razlikuje između dobra i zla nego ljubi slijepo samo da ljubi, više je mržnja nego ljubav. Ljubiti slijepo znači ljubiti sebično jer cilj takve ljubavi nije stvarna korist ljubljenoga nego samo vježbanje ljubavi u našoj duši. Takva ljubav ne može izgledati ljubav ako se ne pretvara da traži dobro nekog ljubljenoga. Ali jer se stvarno ništa ne brine za istinu, i nikada ne misli da može zalutati na krivi put, sama dokazuje da je sebična. Ona ne traži istinitu korist ljubljenoga, a niti svoju. Ona se ne zanima za istinu, već samo za sebe. Izjavljuje da je zadovoljna sa prividnim dobrom: a to je u ljubavi radi same ljubavi, bez obzira na njezine posljedice bile one dobre ili zle.
Kada takva ljubav postoji na razini tjelesne strasti, lako je prepoznamo kakva je. Ona je sebična i radi toga nije ljubav. Oni kojima ljubav ne nadilazi tjelesne želje, uglavnom niti ne nastoje da se varaju dobrim razlozima. Oni slijede svoje strasti. Budući da se ne obmanjuju, mnogo su pošteniji, kao i bjedniji, nego oni koji tvrde da se ljube duhovno, a da ne razumiju da je njihova »nesebičnost" samo prevara.
(Thomas Merton - Nitko nije otok)
