Misli o nadi

Nismo tako dugo slobodni dok ne živimo u čistoj nadi. Kada je naša nada čista, tada se ne pouzdajemo samo u ljudska i vidljiva sredstva i ne zaustavljamo se na nekom vidljivom cilju. Onaj koji se ufa u Boga, pouzdaje se da će ga Bog, koga nikad ne vidi, dovesti u posjed stvari koje su onkraj mašte.

Kada ne želimo stvari toga svijeta radi njih sa- mih, postajemo sposobni da ih gledamo onako kakve jesu. Istovremeno uviđamo njihovu dobrotu i svrhu i možemo ih procijeniti kao nikada prije. Čim se oslobodimo od njih, one počinju da nam se sviđaju. Čim smo prestali da se pouzdajemo samo u njih, one su sposobne da nam služe. Budući da nismo ovisni ni o uživanju ni o pomoći njihovoj, one nam pružaju jedno i drugo, po Božjoj naredbi. Isus je rekao: »Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i sve te stvari (tj. sve što vam treba za život na zemlji) dat će vam se uz to (Mt 6, 33).

Nadnaravna je nada krepost koja nas lišava svega da nam dade sve. Ne nadamo se u ono što imamo. Zato, živjeti u nadi znači živjeti u siromaštvu, bez ičega. Ako se prepustimo brizi Božanske Providnosti, imamo sve čemu se nadamo. Vjerom upoznajemo Boga, iako Ga ne vidimo. Nadom posjedujemo Boga, iako ne osjećamo Njegovu prisutnost. Ako se nadamo u Boga, nadom Ga već posjedujemo, jer je nada neko uvjerenje koje On stvara u našim dušama kao tajni dokaz da nas je On usvojio. Tako duša koja se ufa u Boga pripada već Njemu, a pripadati Njemu je isto kao imati Njega, jer se On daje potpuno onima koji se predaju Njemu. Jedino što nam vjera i nada ne daju, jest jasno gledanje Onoga koga posjedujemo. Sjedinjeni smo s Njim u tami jer se moramo nadati. Nada koja gleda nije nada.

Nada nas lišava svega što nije Bog, zato da sve stvari mogu služiti svojoj pravoj svrsi: voditi nas Bogu.

Nada je ravnomjerna odricanju. Ona nas vodi u stanje najsavršenijeg odricanja. Na taj način obnavlja sve vrijednosti stavljajući ih na njihovo pravo mjesto. Nada ispražnjava naše ruke da možemo njima raditi. Pokazuje nam da imamo zašto raditi i uči nas kako raditi.

Bez nade, naša nas vjera samo upoznaje s Bogom. Bez ljubavi i nade, vjera Ga samo upoznaje kao stranca. Nada nas baca u ruke Njegova milosrđa i Njegove providnosti. Ako se ufamo u Nj, nećemo samo saznati da je milosrdan, nego ćemoiskusiti Njegovo milosrđe u svojem životu.

(Thomas Merton - Nitko nije otok)

Podijelite da i drugi pročitaju
  • 772
  • Više
Komentari (0)
Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.