Misli svetog Maksimilijana Kolbea
- Često razmišljaj o poslušnosti! Svaki put kad se prekrižiš, izgovarajući riječi “U ime Oca”, posveti Bogu Ocu svoje misli! Na riječi “i Sina”, posveti Isusu srce i volju! Spominjući ime Duha Svetoga, savij pleća da bi mogao ponijeti teret napora za slavu Božju, za dobro Crkve i Reda, za spas duša! Kad sklapaš ruke i izgovaraš “Amen”, sjeti se da moraš nadnaravno Ijubiti bližnjega i to mišlju, riječju i djelom! Ako tako budeš radio, zadobit ćeš Nebo, u protivnom, otići ćeš u pakao. Život je kratak, dakle, i trpljenje. Nebo, Nebo, Nebo! Hrabro naprijed! Uskladi svoju volju s voljom Božjom! Budi poslušan i strpljiv! Uzmi križ i idi za Isusom!
- O Bezgrešnoj se do sada napisalo vrlo malo prema onome što će se napisati u budućnosti. Javit će se Ijudi koji će produbiti tajnu njezina bezgrešnog začeća i izreći o Mariji uzvišene riječi.
- Kako već znadeš iz filozofije, Bogu se daje to veća slava koliko se više duša privede spasenju. Evo našega ideala: posvetiti sebe i spasiti što više duša! Tako pokazujemo zahvalnost prema presvetom Srcu Isusovu. Kako da to izvedemo? Jasno, samo Bog znade najbolju metodu, jer je sveznajuća mudrost. To znači, samo od njega možemo doznati kako ćemo to izvesti. On nam to priopćuje po svojim predstavnicima na zemlji. Poslušnost, brate, samo poslušnost sigurno nam otkriva volju Božju.
- Kakav spokoj i mir u saznanju da poslušnošću sasvim sigurno radiš ono što je volja Božja!
- Ljubav, dakle, Ijubav bez granica prema našem nebeskom Ocu! Ta se Ijubav mora ostvariti poslušnošću, posebno izvršavajući one obveze koje su nam manje mile. Da to što bolje naučiš, predlažem ti jednu knjigu: Isusov križ! I još nešto: Sve ćeš lakše izmoliti pozivajući se na Bezgrešnu. Njoj je Bog stavio na raspolaganje svoje milosrđe, a sebi zadržao pravdu, kako kaže sveti Bernard.
- O Bezgrešnoj se stječe znanje više moleći nego studirajući, više na koljenima pred njom nego nagnut nad knjigama za stolom.
- Moram postati svecem, što je moguće većim. Prva stvar je moje posvećenje. Rad oko spašavanja drugih mora istjecati iz punine naše Ijubavi prema Kristu. A što to znači? Treba obračunati zauvijek sa svakim teškim i svojevoljnim lakim grijehom. Moram nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Neću propustiti a da za svaku pogrešku odmah ne zadovoljim kakvom pokorom. Učinit ću svako dobro koje budem mogao ili ću barem sudjelovati u njegovu ostvarenju. Moje je temeljno načelo: poslušnost! A to je izvršavanje volje Božje uz pomoć Bezgrešne. Poslušnošću mi nadilazimo svoju ograničenost i djelujemo po neizmjernoj mudrosti i svemogućnosti Božjoj…
- Bez odgađanja treba moliti Bezgrešnu za snagu da pobijedimo sve njezine neprijatelje, sve ono sto dolazi od paklenih sila i duha laži. Prije toga treba slomiti samoga sebe, to jest sve naše zle sklonosti i pogreške… Budi gospodar samoga sebe i dragovoljni rob Bezgrešne!
- Nije dovoljno moliti, treba se i boriti!
- Znamo da nas Bezgrešna ne treba ali joj se ponudimo u službu. To će biti izvor naših zasluga, a ona će još jednom zasvjedočiti da dobiva pobjede preko sitnih i skromnih Ijudi. Naši su neprijatelji vrlo aktivni i uporni. Kako to da mi stojimo skrštenih ruku? A imamo neusporedivo moćnije oružje, zaštitu Neba i Bezgrešne? Ako pronade odane duše, zanosne borce, izvojevat će takve pobjede o kojima nije moguće ni sanjati.
Kolbeovo polazište u stvaranju “Militia Immaculatae”- Vojske Bezgrešne:
Prvo: Treba divinizirati čovjeka. Čovjek je stvoren da se preoblikuje u božansko biće, da sebe divinizira. Ne da postane sebi Bog, nego da sebe pobožanstveni u Bogu.
Drugo: Marija je najveličanstveniji dokaz čovjekovih mogućnosti. Ona je uzor i ideal savršenosti.
Treće: Bezgrešna je posrednica izmedu Krista i čovjeka. Njenim posredovanjem, jer ona je puna milosti, a zaslugom Sina, Bog čovjeka trajno opskrbljuje božanskom snagom koja uništava grijeh i usavršuje dušu. Po Bezgrešnoj, do Srca Kristova!
Četvrto: Bezgrešna može pobijediti sve zlo u čovjeku i svijetu. Majka Crkve i sve djece Božje uvijek je pripravna da izađe u susret svim našim potrebama i molitvama.
Majko moja! Ne znam što će biti od onoga što činim, ali te molim, učini dostojnima i mene i druge sa mnom da bismo ti služili na što veću slavu Božju! Tvoj sam, Bezgrešna! Znaš kako sam jadan, šećem po rubu ponora, pun sam sebeljublja. Ako me ti ne zaštitiš, najprije ću pasti u grijehe, a onda u pakao. Ali ako se ti udostojiš poduprijeti me, bez obzira na to što sam nevrijedan, ne samo što neću pasti nego ću postati velikim svecem…
Piše bratu Alfonzu
Ako ustraješ u svojim odlukama, brzo ćeš postati svecem. Svetost – to je put bez predaha. Svetac mora uvijek nastavljati da se posvećuje. Što više napreduje, to bolje vidi kako je malo odmakao. Što se brže kreće, jasnije mu postaje kako se sporo micao do tog trena. Svaki dan treba ponavljati zajedno s Franjom: Počnimo, napokon!
Iz pisma bratu Alfonzu od 24. travnja 1919.
Poslušnošću postajemo neizmjerno moćni, jer tko se volji Božjoj može oduprijeti? Evo, to i samo to je put do mudrosti, razboritosti i bezgranične moći. To je način da Bogu iskažemo najveću slavu. Da postoji drugi, bolj put, Isus bi nam ga bio pokazao. Medutim, o njegovu životu za 30 godina Sveto pismo zabilježilo je samo ovo: ‘I bio im je poslušan!’ A cijeli Isusov život na zemlji sastojao se u tom da izvrši volju Očevu… To je naš vrhovni ideal, tako ćemo pribaviti najveće radosti Presvetom Srcu Isusovu.
Iz pisma bratu Alfonzu od 1. studenoga 1920.
Što se tiče našeg pokreta, mi smo u rukama Bezgrešne. Moramo činiti toliko koliko ona želi, a to nam postaje jasno preko poslušnosti. Čuvajmo se da ne bismo radili više nego što nam poslušnost dopušta, jer tada više ne djelujemo kao sredstvo u rukama Bezgrešne. Neka ona čini ono što sama hoće i koliko želi! Ja sam njezino vlasništvo, uvijek samo na raspolaganju.
Poslije duhovnih vježbi u Krakowu u veljači 1920. zapisuje u dnevnik slijedeće:
– Moram postati svecem, i to velikim.
– Za Boga moram spasiti sebe i sve duše, posredovanjem Bezgrešne.
– Unaprijed bježati ne samo od teškoga nego i od svakoga promišljenoga malog grijeha.
– Nikada ne dopustiti da zlo ostane neiskorjenjeno, pokorom zadovoljeno, da dobro bude bez ploda, da se ne poveća.
– Moje je načelo poslušnost, volja Božja posredovanjem Bezgrešne. Ja sam njezino sredstvo.
– Misli na ono što činiš! Sve drugo, dobro ili zlo, neka te tog trena ne zanima.
– Čuvaj red pa će i red tebe čuvati.
– Uvijek nastupaj mirno i blagotvorno.
– Za svaki čin: priprava, izvedba, zaključak.
– Znaj da si isključivo, bezuvjetno, apsolutno, neopozivo sredstvo Bezgrešne.
Po sebi nisi ništa. Velikodušno priznaj Bezgrešnoj da si sve od nje primio. Znaj, sav plod tvoga rada ovisi o njoj. Ona je posrednica Božjeg milosrđa. Živjeti život svaki trenutak, prihvatiti smrt bilo gdje, bilo kada i bilo kako! Moja si vječnost ti, Bezgrešna! Čini sa mnom što hoćeš!
(iz knjige Y. Ivonidesa: Maksimilijan Kolbe)
