Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravednost (Rim 4, 3b), i Gospodin sklopi Savez s njime.

Čitanje Knjige Postanka, Post 15, 1-12.17-18

U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:

»Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!«

Abram odgovori: »Gospodine moj, Gospodine, čemu mi tvoji darovi, kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva — nastavi Abram — jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« Ali eto opet riječi Gospodnje: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.«

Bog izvede Abrama i reče:

»Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj, ako ih možeš prebrojiti.«

A onda doda:

»Toliko će biti tvoje potomstvo.«

Povjerova Abram Gospodinu, i uračuna mu se u pravednost.

I reče mu Gospodin:

»Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.«

Abram upita:

»Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?«

Odgovori mu:

»Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.«

Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao.

Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.

Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san, i obuze ga jeza, mrak velik.

Kad je sunce zašlo, i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja, te prođu između onih dijelova.

Toga je dana Gospodin sklopio Savez s Abramom rekavši:

»Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«

Riječ Gospodnja.