Predgovor knjige Čovjek, brak i obitelj - Tomislav Ivančić
Čovjek je čudesno biće. Ujedinjuje u sebi najviše i najniže predjele stvorenja. Komunicira sa Stvoriteljem i ulazi u najunutarnjije strukture materije. Duhom je povezan s Bogom, izvorom i uzrokom postojanja, a dušom i tijelom je sjedinjen s biološkim i materijalnim svijetom. Samom sebi je neistraživ, a spoznajama samoga sebe neizreciv, od početka do danas ostao je nedokučiva tajna. Oduvijek se pita tko je. Zaista, tko je čovjek?
Sve čovjeku raspoložive sposobnosti nedostatne su da izreknu stvarnost čovjeka. Jedina mogućnost za njegovu produbljenu spoznaju jest objava, a to znači Božja riječ darovana u Svetom pismu i Tradiciji. Informacije objave kažu da je čovjek stvoren na sliku Božju. Promatrajući čovjeka, vidimo naslikanog Stvoritelja. Bog ga je stvorio da bi bio sposoban vladati svime što je stvoreno. Tijelo mu načinio od zemlje, a onda u njega udahnuo duh života. Zato čovjek u sebi nosi sve stvorenje, biološko i materijalno, no njega oživljava nestvoreni duh života i njega čini velikim sličnost Bogu. Zato mu nije strano proučavanje materije, jednako mu je blisko istraživanje biljnog i životinjskog svijeta, a u sebi je duhovan poput anđela. No, on se potpuno razlikuje od anđela, životinja, materije, jer je on duša i tijelo, a njegova duša je duhovna ili besmrtna duša. Tako cjelovit i kao slika Božja, on je miljenik Božji.
No čovjekovo dostojanstvo i neistraživost je i u tome što je on stvoren kao muško i žensko, i time sposoban iz sebe rađati nove ljude. Sveto pismo nas izvještava da čovjek nije ni samo muškarac ni samo žena, nego oboje. Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko i nazvao ih čovjek, a ne ljudi. I u tome je čovjek Božja slika. Bog je jedan, ali u tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti. Tako i čovjek, jedan a u tri osobe, muž, žena i dijete. Muškarac i žena imaju različite sposobnosti, stoga ne mogu jedno bez drugoga. Tako se može reći da je čovjek nekako brak.
No čovjek je i obitelj. Naime, otac, majka i dijete tvore obitelj. Zato možemo reći da su otac, majka i dijete u djetetu jedna osoba. Dijete naime nosi naslijeđenost gena oca i majke, a opet je genetski samostalno, ima svoj neotuđivi identitet. Čovjek može doći na svijet samo preko oca i majke. On je nekako u ocu i majci i oni su na neki način u njemu.
Ova knjižica želi pomoći da svaki od nas kao i naš brak i obitelj, budu dostojanstveni i zdravi. Čovjek, brak i obitelj su temelji društva i sigurna vrata u bolju budućnost. U njima prepoznajemo sliku Božju i u Bogu prepoznajemo uzorak čovjeka.
Zahvalan sam izdavačima i svima koji će u knjizi naći oslonac za osmišljen vlastiti život te snagu za zdravo življenje braka i obitelji. Tako će uvijek moći slaviti pobjedu nad zavođenjima i devijacijama u moralu i etičnosti, te snagu za ustrajan i uspješan život unatoč patnjama.
