Rasti u vjeri
Neka tvoja vjera stalno raste. Vidjet ćeš da će iza toga nestati zlo, koje ti je prijetilo. Dosta ti je nekad svega nekoliko minuta vremena da postaneš slobodan.
Možda se bojiš grijeha. Možda te grižnja savjesti muči. Sjeti se, Bog prašta. On je svojim sinom uništio tvoje grijehe. Dovoljno je da priznaš grijeh. Bog je jači od tvoje prošlosti. Ne boj se prošlosti, pusti neka je Bog dodirne i uzme u svoje ruke. Bog je pronašao i put da izađeš iz svoje krivnje, depresije, iz tih samoubilačkih misli.
Isus prikovan na križu govori: „Ja sam uzeo tvoj grijeh, njega nema! Koga se to bojiš? Ne gledaj ono čega nema! Tvojih grijeha nema, ja sam ih ponio na križ. Ja sam svojom krvlju oprao tvoje grijehe." Ili, bojiš se neke bolesti, neke nesreće koja ti prijeti. Budi miran. Mirno reagiraj. Nemoj reći: „Da Bože, ne bojim se!", a strah u tebi raste. Ne radi se o verbalnom rješavanju stvari, nego reci: Pa neka dođe. Baš neka mi se dogodi. Dopusti to. Tada tvoja vjera iz toga raste. Ne sugerirati sebi. Ne psihologizirati, nego zaista dopustiti živome Bogu da te dotakne. Reci mirno: ,,Pa neka dođe, jer ti si Bože jači. Što mi se može dogoditi kad si ti sa mnom? Pa neka dođe oluja i prekriju me valovi, neka moj život kao lađu prekriju sva zla.
Što mi se može dogoditi? Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Bog je veći od svakog zla. Kad to shvatiš i prihvatiš, počet ćeš to i doživljavati. Vidjet ćeš kako ćeš danima polako ulaziti u tu sigurnost, kako će nestajati straha i tjeskobe, depresije, muke i bolesti. Pusti neka se to dogodi. „Neka se dogodi ne znam što, Bože, ali ti si sa mnom. Ja sam u tebi, ti si u meni. Ja sam u Kristu. Što se može Isusu dogoditi? Prema tome ni meni, jer sam ja u njemu, a on u meni.
Ako je on Bog, što mi se onda može dogoditi? Evo, Gospodine, samo si ti Bog, drugoga nema. Ti držiš u svojoj ruci ruke svih generala i vladara, svih terorista i bolesti, liječnika i direktora, svakog čovjeka. Držiš svaku bolest. Moj strah je u tvojoj ruci. Dosta je da te pogledam i strah se povlači.“
(Tomislav Ivančić)
