Reče Bog i bi tako.

Čitanje knjige postanka, Post 1, 1-19

Početak Knjige Postanka

U početku stvori Bog nebesa i zemlju.

Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.

I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.

I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć.

Tako bude večer, pa jutro — dan prvi.

I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijele vode od voda!« —

I bi tako!

Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

A svod prozva Bog nebo.

Tako bude večer, pa jutro — dan drugi.

I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!« —

I bi tako!

Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.

I vidje Bog da je dobro.

I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom, travom sjemenitom, stablima plodonosnim

koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. —

I bi tako!

I nikne iz zemlje zelenilo, trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti,

i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti.

I vidje Bog da je dobro.

Tako bude večer, pa jutro — dan treći.

I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći,

da budu znaci blagdanima, danima i godinama, neka svijetle na svodu nebeskom

i rasvjetljuju zemlju. — I bi tako!

I načini Bog dva velika svjetlila — veće da vlada danom,

manje da vlada noću — i zvijezde.

I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame.

I vidje Bog da je dobro.

Tako bude večer, pa jutro — dan četvrti.

Riječ Gospodnja.