Sloboda

Sloboda je čovjekova vrhunska sposobnost, ali i vrhunska opasnost. Slobodom se čovjek može opredijeliti za vrhunske vrednote i sigurno bogatstvo života. No, zbog zla u svijetu čovjek u svojoj slobodi biva zaveden na kratkotrajne, često besmislene užitke te zanemari samoga sebe, svoje životne zadaće, svoje odnose sa ljudima i Stvoriteljem. 

Čovjekova nutarnja sloboda treba slobodu izvana da bi se mogla svestrano ostvarivati. U zatvoru, u bolnici, u zatočeništvu i u ratnim okolnostima, u gubitku domovine, obitelji, prijatelja, posla i mogućnosti da bude svjestan svoje slobode, čovjek može još iznutra biti slobodan u razmišljanju, u moralnim odlukama, u traženju smisla života, čvrstom vjerom u Boga.

Postoji dakle izvanjska i nutarnja sloboda.

Nutarnja sloboda je čovjekovo bogatstvo. Nju mu nitko ne može oduzeti. Sto je čovjek više vezan uz duhovne stvarnosti i spoznaje, to je njegova sloboda realnija, sigurnija i neuništiva. Sloboda čovjekova je dakle u izboru vlastitog puta. Što je u slobodi odlučio, to postaje njegova sudbina. Zato je bit slobode uvijek izabrati ono što je dobro, što je istinito, što je pravedno. 

(Antropologija, patologija, terapija)