Sveti Kuzma i Damjan, mučenici. Razmatranja, molitve i poticaji
Poštuj liječnika zbog potrebe koju imaš za njim: jer ga je Svevišnji stvorio. Jer svako je ozdravljenje od Boga, i on će primiti darove od kralja. Vještina liječnika podići će njegovu glavu i u očima velikih ljudi bit će hvaljen. Svevišnji je od zemlje stvorio lijekove i mudar ih se čovjek neće gnušati. Nije li gorka voda drvetom postala slatka? Vrlina ovih stvari je došla do znanja ljudi, i Svevišnji je dao znanje ljudima, da bi mogao biti čašćen u svojim čudima. Njima će on izliječiti i ublažiti njihove bolove, a od njih će ljekarnik praviti slatke slatkiše i praviti pomasti zdravlja, i njegovim djelima neće biti kraja. Jer mir je Božji nad licem zemlje. Sine moj, u svojoj bolesti ne zanemaruj sebe, nego se moli Gospodinu, i on će te izliječiti. Odvrati se od grijeha i ispravi svoje ruke, i očisti svoje srce od svake sablazni. Dajte slatki miris i spomen od finog brašna, i prinesite masnu žrtvu, a zatim ustupite mjesto liječniku. Jer ga je Gospodin stvorio: i neka ne odstupi od tebe, jer su njegova djela potrebna. Jer postoji vrijeme kada moraš pasti u njihove ruke: i oni će moliti Gospodina, da uspije ono što daju za olakšanje i lijek, za njihov razgovor (Eccli. xxxviii, 1-15.).
Ove riječi Mudraca prikladne su za ovu gozbu. Crkva, slušajući nadahnutu zapovijed, časti liječničko zvanje u osobama Kuzme i Damjana, koji ne samo da su se, poput mnogih drugih, posvetili u toj karijeri; ali, daleko iznad svih ostalih, pokazao je svijetu koliko veliku ulogu liječnik može imati u kršćanskom društvu.
Kuzma i Damjan bili su kršćani od djetinjstva. Proučavanje Hipokrata i Galena razvilo je njihovu ljubav prema Bogu, čijoj su se nevidljivoj savršenosti divili koja se odražavala u veličanstvenosti stvaranja, a posebno u ljudskom tijelu, njegovoj palači i njegovom hramu. Za njih je znanost bila himna hvale njihovom Stvoritelju, a vježbanje njihove umjetnosti sveta služba; služili su Bogu u njegovim patničkim članovima i bdjeli nad njegovim ljudskim svetištem, da ga sačuvaju od ozljeda ili poprave njegove ruševine. Takav život redovničke ljubavi bio je prikladno okrunjen savršenom žrtvom mučeništva.
Istok i zapad međusobno su se natjecali u odavanju počasti Anargyresu (bez naknade), kako su naši sveci bili pozvani zbog toga što nisu primali naknade za svoje usluge. Posvećene su im brojne crkve. Car Justinijan je ukrasio i utvrdio nepoznati grad Cyrus iz poštovanja prema njihovim svetim relikvijama koje su se tamo čuvale; i otprilike u isto vrijeme, papa Feliks IV. izgradili crkvu u njihovu čast na rimskom forumu, zamijenivši tako uspomenu na mučenike blizance uspomenom na manje sretnu braću Romula i Rema. Nedugo prije toga, sveti Benedikt posvetio je svetima Kuzmi i Damjanu svoj prvi samostan u Subiacu, danas poznat kao Sv. Skolastika. Ali Rim je ukazao najveću od svih počasti svetoj arapskoj braći, stavljajući njihova imena ispred tolikih tisuća svojih heroja,
U srednjem su se vijeku liječnici i kirurzi udruživali u bratovštine, čiji je cilj bio posvećenje članova zajedničkom molitvom, milosrđem prema siromašnima i izvršavanje svih dužnosti njihova važnoga poziva na veću slavu Božju i veće dobro napaćenog čovječanstva.
Molitva:
U vama, o slavna braćo, ispunila se ova izreka Mudrog čovjeka: Vještina će liječnika podići glavu i u očima velikih ljudi bit će hvaljen. Velikani, pred čijim ste očima uzvišeni, knezovi su nebeskih hijerarhija, koji danas svjedoče štovanju koje vam iskazuje Crkva borbena. Slava koja okružuje vaše glave je slava samog Boga, tog darežljivog kralja, koji nagrađuje vašu bivšu nezainteresiranost darujući vam svoj vlastiti blagoslovljeni život.
U grudima božanske ljubavi, vaše milosrđe ne može se ohladiti; pomozi nam, dakle, i izliječi bolesne koji s pouzdanjem mole tvoju pomoć. Čuvaj zdravlje djece Božje, da mogu ispunjavati svoje obveze u svijetu, da hrabro nose laki jaram crkvenih propisa. Blagoslovi one liječnike koji su vjerni svome krštenju i koji traže tvoju pomoć; i povećati broj takvih.
Pogledajte kako proučavanje medicine sada tako često vodi krivim putem na staze materijalizma i fatalizma, na veliku štetu znanosti i čovječanstva. Pogrešno je tvrditi da je jednostavna priroda objašnjenje patnje i smrti; a nesretni su oni koje liječnici smatraju običnim mesom i krvlju. Čak je i poganska škola zauzela uzvišeniji stav od toga; i zasigurno vas je viši ideal nadahnuo da svoju umjetnost prakticirate s takvim religioznim poštovanjem. Svojom slavnom smrću, o svjedoče Gospodinovi, osigurajte našem bolesnom društvu povratak vjeri, sjećanju na Boga i onoj pobožnosti koja je korisna za sve stvari i sve ljude, imajući obećanje o život koji sada jest i onaj koji će doći. Amen
Sv. Kuzma i Damjan
fr. Franje Ksaverskog, 1876
Sts. Kuzma i Damjan bili su braća, rođeni od bogatih kršćanskih roditelja, u Egi u Ciliciji. Obojica su studirali medicinu, kako bi imali priliku pridobiti pogane Kristu, a kršćane potaknuti na krepost kao i na postojanost u vjeri. Bog je do te mjere blagoslovio njihovu liječničku vještinu, da su postali proslavljeni u cijeloj zemlji zbog sretnih izlječenja koja su činili, a pogani, kao i kršćani pribjegavali su im u svim opasnim bolestima. Nisu tražili naknadu od svojih pacijenata, nego su im služili iz ljubavi prema Bogu. Kad su posjećivali bolesnika, ispitivali su o njegovim bolestima, a zatim su ga izliječili prekriživši ga. Čak su i slijepima vratili vid, a hrome prohodali. Mnogi su pogani, izliječeni na ovaj način, obraćeni na kršćansku vjeru, jer ne samo da su se uvjerili u snagu svetog križa, nego su bili i poučeni od svete braće tko je On koji je za nas umro na križu. Stoga su ova dva sveta liječnika kršćani s pravom cijenili i častili kao apostole.
Pogani su ih pak smatrali najvećim neprijateljima svojih bogova: a kad je namjesnik Lizije, po nalogu Dioklezijana i Maksimijana, došao u Aegas, da istrijebi tamošnje kršćane, ova su dva brata bila prva koja su prokazana kao čarobnjaci i kvaritelji naroda. Lizije ih je pozvao na odgovornost, ali oni su neustrašivo rekli: "Mi nismo mađioničari, nismo kvaritelji ljudi; ali u vjeri, kršćani i liječnici po zanimanju. Ne pokreću nas sebični motivi, požuda za dobitkom, u praksi naše znanosti, budući da ne uzimamo naknadu ni od koga. Sretna liječenja koja činimo ne dugujemo toliko našem znanju, koliko sili Isusa Krista, kojeg štujemo kao pravog Boga." Guverneru je bilo dovoljno znati da obojica ispovijedaju kršćanstvo. Naredio je da ih vežu, bičuju, a potom bačen u more. Prvu od ovih zapovijedi odmah je najokrutnije izvršio, ali s drugom nije uspio; jer, anđeo Gospodnji je oslobodio okove mučenicima i vratio ih na obalu, iscijeljene od rana koje su zadobili u barbarskom bičevanju. Kad je Lizija o tome obaviješten, naredio je da ih žive spale. Bačeni su u užarenu peć, ali su ostali neozlijeđeni. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. Prvu od ovih zapovijedi odmah je najokrutnije izvršio, ali s drugom nije uspio; jer, anđeo Gospodnji je oslobodio okove mučenicima i vratio ih na obalu, iscijeljene od rana koje su zadobili u barbarskom bičevanju. Kad je Lizija o tome obaviješten, naredio je da ih žive spale. Bačeni su u užarenu peć, ali su ostali neozlijeđeni. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. Prvu od ovih zapovijedi odmah je najokrutnije izvršio, ali s drugom nije uspio; jer, anđeo Gospodnji je oslobodio okove mučenicima i vratio ih na obalu, iscijeljene od rana koje su zadobili u barbarskom bičevanju. Kad je Lizija o tome obaviješten, naredio je da ih žive spale. Bačeni su u užarenu peć, ali su ostali neozlijeđeni. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. ali s drugom nije uspio; jer, anđeo Gospodnji je oslobodio okove mučenicima i vratio ih na obalu, iscijeljene od rana koje su zadobili u barbarskom bičevanju. Kad je Lizija o tome obaviješten, naredio je da ih žive spale. Bačeni su u užarenu peć, ali su ostali neozlijeđeni. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. ali s drugom nije uspio; jer, anđeo Gospodnji je oslobodio okove mučenicima i vratio ih na obalu, iscijeljene od rana koje su zadobili u barbarskom bičevanju. Kad je Lizija o tome obaviješten, naredio je da ih žive spale. Bačeni su u užarenu peć, ali su ostali neozlijeđeni. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. zacijelili od rana koje su zadobili u barbarskom bičevanju. Kad je Lizija o tome obaviješten, naredio je da ih žive spale. Bačeni su u užarenu peć, ali su ostali neozlijeđeni. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. zacijelili od rana koje su zadobili u barbarskom bičevanju. Kad je Lizija o tome obaviješten, naredio je da ih žive spale. Bačeni su u užarenu peć, ali su ostali neozlijeđeni. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača. Tiranin ih je tada dao vezati za križ i zapovjedio da se na njih baca kamenje i strijele; ali i kamenje i strijele odbijali su se od njih ne nanijevši im ni najmanje ozljede, dok su teško ranili pogane koji su stajali okolo. Mnogi su se obratili ovim čudom. Lizije je jedini ostao nepomičan; a kako nije poznavao drugih muka, osudio je dvojicu svetaca na smrt od mača.
Praktično razmatranje
Kuzma i Damjan pokazivali su veliku ljubav prema bolesnicima, ali nisu željeli nikakvu naknadu, jer su sve to činili iz ljubavi prema Bogu. Raditi i trpjeti za ljubav Božju najbolja je namjera i trebamo je nastojati njegovati. Dobra je i sveta namjera, kad činim ili trpim bilo što da pobjegnem od pakla, ali je još bolja kad činim ili trpim bilo što da dobijem spasenje. Poznato je da su se i veliki sveci služili takvim nakanama. Međutim, najplemenitija i najizvrsnija namjera je činiti i trpjeti samo iz čiste ljubavi prema Bogu. Učinite ovu nakanu rano ujutro, kada izgovarate svoje molitve, i često je obnavljajte tijekom dana. Često obraćaj svoje misli Svemogućem i reci: "Gospodaru, iz ljubavi prema Tebi, u Tvoju čast! "Posebno biste to trebali učiniti kada je ono što namjeravate učiniti zamorno; jer će vam ova namjera olakšati. Bolesne osobe, koje ne mogu mnogo moliti, trebaju se naviknuti ponavljati ove riječi. Često trebaju govoriti ili razmišljati, dok gledajući u nebo ili u raspelo: "Gospodine, iz ljubavi prema Tebi nosim ovu patnju! Sve iz ljubavi prema Tebi, Bože moj!" To će im donijeti utjehu i pokazati se vrlo zaslužnima. Kažem vrlo zaslužnima, da, čak iu najvišem stupnju. Dobit će veliku naknadu na nebu; jer, uvjerava nas sv. Zlatousti : "Nemojmo vjerovati da nećemo imati nikakvu nagradu kada je nastojimo dobiti; jer, naša će naknada biti slađa na nebu." Često bi trebali reći ili pomisliti, gledajući u nebo ili u raspelo: "Gospodine, ovu patnju nosim iz ljubavi prema Tebi! Sve iz ljubavi prema Tebi, Bože moj!" To će im donijeti utjehu i pokazati se vrlo vrijednim. Kažem vrlo zaslužan, da, čak iu najvišem stupnju. Dobit će veliku naknadu na nebu; Jer, sveti Zlatousti nas uvjerava: "Nemojmo vjerovati da nećemo imati plaće kad se trudimo da je ne dobijemo; jer, naša će nagrada biti slađa na nebu." Često bi trebali reći ili pomisliti, gledajući u nebo ili u raspelo: "Gospodine, ovu patnju nosim iz ljubavi prema Tebi! Sve iz ljubavi prema Tebi, Bože moj!" To će im donijeti utjehu i pokazati se vrlo vrijednim. Kažem vrlo zaslužan, da, čak iu najvišem stupnju. Dobit će veliku naknadu na nebu; Jer, sveti Zlatousti nas uvjerava: "Nemojmo vjerovati da nećemo imati plaće kad se trudimo da je ne dobijemo; jer, naša će nagrada biti slađa na nebu." Dobit će veliku naknadu na nebu; Jer, sveti Zlatousti nas uvjerava: "Nemojmo vjerovati da nećemo imati plaće kad se trudimo da je ne dobijemo; jer, naša će nagrada biti slađa na nebu." Dobit će veliku naknadu na nebu; Jer, sveti Zlatousti nas uvjerava: "Nemojmo vjerovati da nećemo imati plaće kad se trudimo da je ne dobijemo; jer, naša će nagrada biti slađa na nebu."
Prepuštanje
Gospodine ,
prihvaćam ovu bolest iz Tvojih očinskih ruku;
Potpuno se prepuštam Tvojoj blagoslovljenoj volji,
bilo za život ili smrt.
Ne moja, nego Tvoja volja neka bude;
Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.