Tomislav Ivančić - Strah je nedostatak povjerenja
ŠTO JE STRAH? Strah je nedostatak povjerenja
Strah je nešto protivno vjeri. Strah je znak da tamo gdje je on, nema vjere. A što je vjera? Vjera je povjerenje. Vjera je sposobnost da očitamo da nas netko drugi voli i zato se njemu možemo mirno približiti, jer on nas neće ugroziti, neće nas raniti, taj netko neće uništiti nas život. Strah je, naprotiv, znak da smo na neki način očitali da nas netko mrzi, ne voli, da nas može ugroziti. Zato smo prema takvoj osobi nepovjerljivi, od nje se čuvamo, od nje bježimo. Strah, drugim riječima, razara vjeru. Vjera je povjerenje. Strah je nepovjerenje.
Strah je znak da smo ugroženi. Ako je to egzistencijalni, temeljni, fundamentalni u pojedinca duboko ukorijenjeni strah, onda je to znak njegove egzistencijalne životne ugroženosti. Znači da smo naprosto ugroženi kao ljudi. Ne da nam je ugroženo samo tijelo ili samo duša, ne samo vegetativni ili naš senzitivni život, ili naš duhovni život, nego smo ugroženi kao cjelovite osobe.
Strah je znak da smo došli do zida. Da stojimo pred nekim ponorom. Da smo izgubili čvrstu ruku, koja nas je držala. Da smo izgubili cilj. Da nemamo životnog smisla. I kuda god krenemo, uvijek se nađemo u slijepoj ulici. Strah može biti nešto duboko i podsvjesno, o čemu uopće ne znamo što je i zašto je tu. Ali uvijek u temelju našeg bića to može biti znak da je negdje izmaknula čvrsta baza iz našeg života. Da je izmaknuo teren, tlo, područje na kojem stojimo, gdje bismo mogli stajati i biti sigurni.
