Tražite silu Duha Svetoga
Ono čime kršćanin može mijenjati i preobražavati društvo, gospodarstvo i politiku jest sila Duha Svetoga. To je moć koja istjeruje zle duhove iz ljudi, koja dokida ružne i nepravedne mentalitete, to je sila koja otklanja bolesti, mržnju, međuljudske konflikte, to je snaga koja ljude iznutra čisti, oslobađa, međusobno vodi u povjerenje te ljude zapravo čini radosnima i sretnima. Sila Duha Svetoga je snaga kojom se gradi Bolje kraljevstvo, a ruši kraljevstvo Sotone ili nepoštenja, zla i mržnje.
Osobito u Lukinom evanđelju i u Djelima apostolskim Isus upozorava apostole i obećava im da će primiti Duha Svetoga, odnosno silu Duha Svetoga. On kaže da će ih obući u silu odozgor i neka zato ne čine ništa u njegovo ime dok se ne obuku u tu silu Božju. Isus, dakle, ne traži od apostola da mole za darove Duha Svetoga, nego da prime silu Duha Svetoga. Štoviše, ono što sveti Pavao u Poslanici Korinčanima naziva darovima Duha Svetoga, Isus to naziva makovima koji prate one u kojima je sila Duha Svetoga. To su: istjerivanje zlih duhova, govor novim jezicima, imunitet od otrova i ozdravljanje bolesnika. Isus ih naziva znakovima, a ne darovima Duha Svetoga. Ako ih sveti Pavao naziva darovima, to znači da oni koji su primili silu Duha Svetoga dobivaju i ove darove. Drugim riječima, ispravnije je moliti za silu Duha Svetoga nego za darove, jer moleći za darove nećemo primiti silu, a čini se, niti darove. Naprotiv, moleći za silu Duha Svetoga, dobivamo snagu da lomimo zlo oko sebe te Duh Sveti zapravo izgrađuje u nama sve darove, a to znači vrline i kreposti, koji su plodovi, ali i darove da možemo služiti drugima.
Pitamo li se kako primiti silu Duha Svetoga, tada možemo reći da je potrebno najprije biti Isusov učenik, zatim obraćenik te postati Isusov prijatelj. Biti Isusov učenik znači početi čitati evanđelja i upijati i asimilirati sve ono što je bio on, njegovo razumijevanje svijeta, njegov mentalitet, njegovu snagu i silu, njegovu ljubav za čovjeka i ljubav za Boga.
Biti obraćenik znači odricati se zla, mržnje i mraka i zlih duhova, a prihvaćati vrline, kreposti, čestitost, povjerenje i ljubav. Biti Isusov osobni prijatelj znači biti svjestan da je Isus postao čovjekom i da je u svom uskrslom tijelu sada prisutan u Crkvi te sada s njim prijateljevati na isti način kako je Abraham, po riječima Poslanice Hebrejima, hodao kao da vidi Nevidljivoga. Na nama je da se družimo s Isusom Kristom, da mu postanemo prijatelji, da, uživljavajući se meditativno u njegove riječi i njegova djela, u njegov duh, sve više uranjamo u kontemplativni život u kojem doista doživljavamo njega osobno, susrećemo ga kao prijatelja i iz tog prijateljstva u njegovoj sili stvaramo kraljevstvo dobrote, pravde i snage.
Najprije tražite silu Duha Svetoga i hodajte u toj sili.
(T. Ivančić - Budi odvažan)
