Za umorne

"Uvijek imati vremena, to je uvjet da bismo mogli živjeti zadovoljno. U neprimjetnom cvijetu leži biser ljepote. U kapljici vode odsijeva tvoja okolina. U treperenju zvijezda zadrhti duša. Izlazeće sunce zapanji čovjeka. U pupoljku se krije zadivljenost. U djetetu dok skakuće otkriva se čarobnost duše. Kratak let krijesnice privuče čovjekov pogled. Kruženje jastreba visoko u zraku smiruje nas i potiče dušu da poleti daleko.

U naoko malom oko nas krije se nešto božansko i neizrecivo. Da bi se to zapazilo potrebno je zastati i zašutjeti. Tek iz bližega se vidi ljepota i dražest koja te osvoji i učini sretnim. Zna li čovjek zapažati velike ljepote u malim, sitnim događajima i stvarima, tada on postaje dobar. Pravi bogataši nisu ljudi s puno novca, nego oni koji nose neizmjerno dojmova, slika i doživljaja iz prirode i iz svoga života. 

Čovjekova se dobrota ponekad otkrije tek iz slučajnog pokreta, iz usput izrečene riječi, iz pomaka ruke, iz jednostavnog pogleda. Kao da se duša u ljudima igra skrivača. Ona nekad dopušta da vidimo u drugim ljudima tek tijelo, da na njima ne zapažamo ništa neobično. 

A onda, kad se najmanje nadamo zablješti, iznenadi nas nečija duša i gotovo zbuni nekom ljepotom i prisutnošću koju nikada prije nismo primjećivali. Tada toga čovjeka zapamtimo zauvijek. Ljepota se ljudi zapazi kad otkrijemo u njima dušu, uočimo njezine osobine, čujemo je i za njom se povedemo."

(Za umorne)