Ženska duša

Ženska duša oblikovana je kao sklonište u kojem druge duše mogu naći svoje utočište.

Ona mora biti ekspanzivna i otvorena za sva ljudska bića. Mora biti tiha, da olujni vjetrovi ne bi utrnuli nijedan plamičak; topla, da se ne smrznu nježni pupoljci...Slobodna od sebe, tako da se vanjski život može nastaniti u njoj. Konačno, zaljubljena u sebe, kao i u svoje tijelo, tako da cijelim bićem bude spremna i raspoloživa za svaku nastalu potrebu.

ŽENA KOJA IMA PUNI NADZOR NAD SOBOM U STANJU JE ŽIVJETI ZA DRUGE.

Njezina istinska snaga leži u požrtvovnoj ljubavi, koja nadopunjuje slabosti ostalih. Žena prirodno želi prigrliti sve ono što je živo, osobno i cjelovito. Njegovati, čuvati, štititi, gajiti i očekivati napredak njezina je prirodna i tjelesna čežnja.

(Edith Stein, doktorica znanosti na području filozofije i katolička svetica)