Lažno društvo, lažni osmijesi

Služimo li se fasadom

dobrih odnosa ne bi li dostigli osobne probitke? Postoje li i u našim životima

lažna predstavljanja? Lažna društva,

lažni osmijesi? Neovisno o tome jesmo li oni kojih ih primaju ili

prosljeđuju? Zahvaća li farizejština suvremenog doba i naša srca, umove, našu

osobu?

Tu sam, gdje jesam, a drugdje trebam bit'

Poštovani čitatelju, a gdje si ti? Namještaju li i tebi pljesak,

pohvalu svake vrste, prihvaćaju li te samo naizgled dok se u njima talože

naslage grijeha poput zavisti, ljubomore i sličnih hendikepa duhovnog života

jer oni žele biti najbolji – oni moraju biti najbolji. Pripremaju li se i tebi

zamke manipulatorskih krugova s kamufliranim maskama prijateljstva? Tjera li ih

surova svakodnevnica na navedeno ili jednostavno žele preispitati nešto što ih

se ne tiče? Kršćanstvo nam nudi odgovore pa tako su već i pisci SZ-a

upozoravali na tematiku na kojoj se bazira ovaj članak. (Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuću. Sir

6, 6) Pripazimo li na vrijeme koga puštamo u svoj život izbjeći ćemo mnoge

svjetovne nevolje. Potrebno je moliti za razboritost prepoznavanja u koga i

kada se možemo pouzdati da ne padnemo u klopku lažnih društva. Čuvajmo se namještenih druženja. Ne zavaravajmo se lažnim osmijesima.

Isus je često upozoravao na istoimene anomalije u društvu

svojega vremena. Isus nudi rješenje i često je govorio kako Bog vidi pravu

istinu čovjekova srca. Ako gradimo svoj identitet prema načelima implicitne

kristologije u svakodnevnici tada imamo kršćanstvo na djelu. Tada nećemo

promašiti smisao i tada ćemo glamuroznost svijeta 21. st. vidjeti u svoj

njezinoj bijedi i truleži. Tada ćemo spoznati da je najvažnije ostati čovjekom

na način na koji je to Bog zamislio za čovječanstvo. No, o čemu se zapravo radi

u kršćanstvu? Što je to što kršćanstvo nudi čovjeku? Zašto je kršćanstvo uvijek

aktualno i uvijek dostupno svakome tko istinski traži smisao? Isus Krist je

čovjeku donio novitet. Kršćanstvo po Isusu nudi čovjeku da otkrije svoj

jedinstven identitet, svoju posebnost i unikatnost. Aktualno stoljeće naprotiv

slijedi glamuroznost kamufliranih kopija počevši od izgleda, ali se dakako tu

ne zaustavlja. Često se događa kopiranje ideja pa tako određena ideja bude

prikazana kao globalna, a da se pri tome zaboravlja da svi ljudi ne mogu doći

do iste ideje jer imaju različite talente i različitu svrhu za iste. Hoćemo li

ikada shvatiti koliko je svatko od nas jedinstven, svoj, poseban?

Budi što žele

Da te ne povrijede

Nije li suvremeni

čovjek pa i kršćanin kao takav upao u zamku koju opisuju navedeni stihovi?

Nismo li svi zajedno upali u jednu mašinu svijeta koja nas neprestano melje, a

ni sami ne znamo kud nas to odvodi? Slijepi za prave vrijednosti, trka za

glamuroznošću, strah od povrijeđenosti. Bojimo se

zauzeti kršćanski stav kako nas ne bi povrijedili? Pitam se tko je i što je to

važnije od pripadnosti Isusu Kristu? Hoćemo li se usuditi riskirati i zauzeti

se za sebe, svoj identitet, svoje kršćanstvo?

Glumi, još bolje

Da te prihvate

Hoćemo li okretati glavu na površnosti koje nam svijet aktualnog

vremena servira kao poželjne, prijeko potrebne i neophodne kako bi se osjećali

prihvaćenim? Ili ćemo se i dalje bojati prave istine o čovjeku - o sebi pa ćemo

glumiti nešto što nismo kako bi nas prihvatili? Tko nas to treba prihvatiti? Za

čiju se pažnju borimo? Kada bi se u svom životu prije svega borili za pažnju

Isusa Krista (koju neupitno imamo u svakom trenutku) odnosno za svjesnost iste,

 kao što se borimo za naklonost ljudi,

situacija, pogodnosti modernog vremena u svakom pogledu, napokon bi shvatili da

je u životu jedino bitno svidjeti se Bogu. Kada čovjek u životu sretne ljude

kojima je Bog u životu na prvom mjestu tada su moguća prijateljstva s

eshatološkim dimenzijom i vječnim prizvukom, tada ne postoji ni zavist ni

ljubomora ni pokušaji lažnog preferiranja, izvlačenja informacija i sl. Tada je

prijateljev uspjeh i tvoj uspjeh. Tada nemaš potrebe isticati svoje jer se

međusobno podržavate i uspinjete prema naprijed. Tada imaš kršćanstvo, tada

imaš mogućnost djelovati sukladno Isusovom nauku jer si ukorijenjen u Bogu –

Isusu Kristu koji ti je garancija kvalitete života. Tada ti glamuroznost ovoga

svijeta izgleda smiješno, jadno, prozirno i ništavno u svakom pogledu.

Počinjem tamo gdje igra prestaje

Sada ću im reć' da nisam to što žele

Poštovani kršćanine, reci svijetu ne, a Isusu Kristu da. Reci

svijetu da nisi ono u što te on  želi

oblikovati svojim pravilima, nego ono što želi Isus Krist! Reci svijetu da

punina tvog života počinje tamo gdje njegova krhka igra glamuroznosti završava!

Za potrebe ovog članka

korišteni stihovi pjesme „Nisam to što žele“ kantautorice Kim Verson. Iskazujem

izrazitu zahvalnost ovoj vrhunskoj poniznoj umjetnici na dozvoli korištenja stihova.

piše: Sandra Čukelj, mag. relig.