Klaudija Objavljuje komentar

Dodano komentar u Sveta Rita u , svetarita

Sveta Rita, katolička svetica, zaštitnica bespomoćnih i beznadnih slučaja

Nazvana je, ne bez razloga, svetica nemogućeg i bespomoćnih. Upravo je nevjerojatno kako se i dan danas širi čašćenje svete Rite, i što posebno raduje , među mladima. Najpoznatije su „Pobožnosti 15 četvrtaka svetoj Riti“, ali tu su i mnoge druge.

Rita Lotti rođena je 1381. godine u Roccaporeni (pokrajina Cascia, Italija) kao prvo dijete Antonia i Amate, bračnog para u poodmakloj dobi. Kako su joj roditelji bili predani katolici i sluge Božje, nije čudila Ritina želja da svoj život u potpunosti posveti Bogu i zaredi se. Možda je bila iznenađujuća je bila reakcija njezinih roditelja koji se nisu slagali s tom mišlju, ali im je Rita očito bila jedino dijete te su htjeli imati unučad.

Dogovorili su joj brak s Paolom Mancinijem. Takav život Rita je prihvatila kao Božju volju za nju te je gospođom Mancini postala u dvanaestoj godini. Možda nam se iz današnje perspektive ta dob za mladenku čini čudna. Međutim. moramo znati da je u srednjem vijeku životni vijek ljudi bio za današnje prilike vrlo kratak. I danas Crkva dozvoljava brak za žensko stvorenje od 14 godine života, zbog različitih kultura, naročito u Africi. Za muške to je 16 godina.

Paolo je imao tešku narav i kameno srce te je Riti svojim ponašanjem zadavao velike boli. Unatoč tome, Ritino srce puno povjerenja u Boga i ljubavi za muža uspjelo ga je promijeniti i približiti Bogu. Dobili su dva sina, koja su odgajali u ljubavi i slozi.

Riti su umrli roditelji i to bijaše za nju udarac, a onda uslijediše drugi udarci, baš kao na starozavjetnoga pravednika Joba. Jedne večeri, kad joj se muž iz Cascije vraćao kući u Roccaporenu, napadne ga neki čovjek i ubije. Nakon 19 godina braka, sa 31 godinom Rita je postala udovica. Iako je bila u velikoj boli, Rita je ostala vjerna Bogu te je molila za svoje sinove – čak je nudila „nagodbu“ Bogu u kojoj Mu prikazuje njihove ovozemaljske živote u zamjenu za to da ne počine smrtni grijeh ubojstva, jer je tada krvna osveta bila vrlo rasprostranjena u tadašnjim talijanskom zemljama. Molitva joj biva uslišana: sinovi su joj umrli gotovo istovremeno. Rita je bila sigurno sretna što je spasila sinove , ali je vjerojatno bila i očajna, zbog svega što joj se dogodilo u životu.

Povukla se u svoj svijet te su ju stoga svi smatrali luđakinjom i vješticom. Nakon što je otkrila Božju volju za sebe, sve je svoje snage uložila u pomirenje zavađenih obitelji. Iako s velikim naporom, ali i velikom ljubavlju Rita je uspjela učiniti čudo i pomiriti ih. Obitelji su potpisale dokument kojim su se obvezale na miran i skladan život. Tada se ponovno javila Ritina davna čežnja za životom u samostanu. Redovnice su ju odbijale tri puta jer je bila udavana, ali ona je čudesno ušla u samostan te su ju sestre prihvatile.

Rita je bila zaređena četrdeset godina kao sestra augustinka. Kako je očajnički molila Boga da joj podari milost suosjećanja s Njegovom boli, za vrijeme jedne molitve trn s Njegove krune probo joj je čelo. Petnaest je godina živjela s trnovom ranom koja je širila neugodan miris, a zadnjih nekoliko godina života bila je prikovana za krevet. Umrla je na glasu svetosti u augustinskom samostanu 22. svibnja 1457. godine.

Iskazala se molitvama, isposničkim životom, brojnim dobrim djelima. Ljudi su je već za života smatrali sveticom. Nakon njene smrti, počinju se događati čudesa. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, premda ju je svetom proglasio 24. svibnja 1900. tek papa Leon XIII., nazvavši je “dragocjenim biserom Umbrije”. Prije toga blaženom ju je 1627. proglasio papa Urban VIII .

Danas se zadobivaju brojne milosti u svetištu svete Rite koje se nalazi u Casciji. Njeno svetište nalazi se u Casciji. Zbog brojnih uslišanja i zadobivenih milosti, prozvana je sveticom nemogućeg i zagovornicom u bespomoćnim i beznadnim slučajima. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto.

U Italiji se razvila pučka pobožnost petnaest četvrtaka sv. Riti.