Sveti Jeronim

Sveti Jeronim se rodio između god. 340. i 345. u gradu Stridonu, koji se nalazio na granici Dalmacije i Panonije. Gdje je to točno bilo, sve do danas u znanosti nije jasno; neki misle da je Stridon bio tamo negdje oko današnjega Duvna. Bio je sin kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je proveo neko vrijeme, možda od 358. do 364. god., nadopunjavajući svoj studij retorike. Polazio je školu glasovitoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u dosta duboko poznavanje latinskih klasika, osobito Vergilija. Iako nije bio učitelj slavnoga Marija Viktorina, stajao je ipak pod njegovim kulturnim utjecajem. Kad se taj obratio na kršćanstvo, bila je to u Rimu senzacija prvoga reda.

Jeronim je bio veoma nadaren dečko, ali teške naravi, nediscipliniran, obijestan. Posjedovao je živahnu inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven, nepovjerljiv i ljubomoran karakter.

Na studij je, kako smo vidjeli, pošao u Rim. I tada se u njegovu životu očituju dvije težnje. S jedne strane rado zalazi u katakombe i u crkve svetih mučenika - što je dobro - a s druge strane zalazi u lakoumno i grješno društvo - što je zlo. Kod Jeronima je pobijedio dobri duh i on se uz milost izgradio u sveca.

Jeronim je napustio Rim i poduzeo putovanje u Galiju. Jedno se vrijeme zadržao u Trieru, zatim se vratio na jug u Akvileju, gdje provede nekoliko godina. Tada je bio već posve oduševljen za asketski ideal. U to vrijeme već marno proučava Sveto pismo. No kako je bio teška karaktera, došlo je do sukoba i mala se zajednica raspala. Jeronim je nadvladao tu kušnju te pošao na Istok, tamo gdje je cvao pustinjački i monaški život.

Jeronimu je boravak na Istoku omogućio da u Antiohiji još više produbi svoje biblijske nauke i usavrši se u hebrejskom jeziku. Nakon toga pošao je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Tu je živio u samoći, noćnim bdjenjima, pokori i grozničavu radu. Nije mu bilo lako jer njegova prirodna nagnuća, njegov temperament stajahu u oprečnosti s takvim načinom života. I tako se u njemu razbuktala oštra borba između njegova klasično izobražena duha i kršćanski odgojene duše, između zanimanja za spise svjetovnih i svetih pisaca.

Jedan je san, koji je upravo dramatski opisao, Jeronima dobrano potresao. On sam pripovijeda: "Za vrijeme jednoga napada groznice bio sam u duhu predveden pred sudačku stolicu Svevišnjega. Osjetio sam tako snažno svjetlo da se nisam usudio podići oči. Bio sam upitan o svojoj vjeri, a odgovorio sam da sam kršćanin. Glas je pak onoga što je sjedio na stolici odvratio da lažem, jer sam ciceronijanac, a ne kršćanin. Gdje je tvoje blago ondje ti je i srce."

Osim tih nevolja, zatim napasti u tijelu, na Jeronima je došla još jedna nova nevolja. Arijanska prepirka i zbrka zbog antiohijskog raskola uzbudila je i monahe u pustinji te ih podijelila u dva tabora. Jeronim ironično primjećuje: "Oblačili smo se u vreće i valjali u pepelu, ali izopćivali smo biskupe." Opasno je to kad se redovnici odviše zapale protiv biskupa, onda postaju slijepi fanatici, nepristupačni bilo kakvim razlozima. Jeronimu se to zgadilo pa više nije htio ništa znati o zamazanim, primitivnim i svadljivim monasima. Ostavio ih je i vratio se u Antiohiju. Mjesni biskup Paulin htio ga je zarediti za svećenika. Jeronim se nevoljko s time složio, ali uz uvjet da bi i dalje mogao ostati vjeran svome zvanju monaha te da bi se mogao kretati kud želi. I tada se nakon ređenja dao opet na putovanja. Od g. 380. do 381. boravio je u Carigradu radeći u bogatim gradskim bibliotekama. U tom je gradu izvršio na njega silan utjecaj sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena, "tog duha od mjedi". Jeronim je u oduševljenju za Origena preveo njegovih 28 homilija. No to će oduševljenje kasnije ne samo proći, već će ga Jeronim silovito i odbaciti. Dakako, ne posve opravdano.

U međuvremenu je papa Damaz u dogovoru s carem sazvao novi sabor. Jeronim je na tom saboru bio kao pratilac svoga biskupa Paulina. A onda se sa svojim dragocjenim knjigama i rukopisima vratio opet u Rim. Papa Damaz, koji je i sam bio visoko izobražen čovjek te nadasve pjesnik, veoma je cijenio Jeronima, u mnogim ga stvarima pitao za savjet, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, takozvane Itale. No Jeronim je stvorio novi latinski prijevod cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo.

Dok se Jeronim u Rimu bavio čitanjem, proučavanjem i prevođenjem Biblije, nije odbio da duhovno vodi odlične rimske dame Paulu, Marcelu i Eustohiju. U luksuznim vilama na Aventinu im je marno tumačio tekstove Svetoga pisma. "Njegova strogost - kako to piše patrolog Hamann - imala je za pobožne žene privlačnu moć, pa čak im i davala neku sigurnost." No taj je Jeronimov apostolat, unatoč njegovoj neporočnosti, pobudio mnoge kritike te razna govorkanja i naklapanja. Svaki grad i svako selo mora imati svoje "tračeve", materijala za ogovaranje. Jeronim je na sve to jetko odgovarao: "Manje bih govorio ženama kad bi mi muškarci o Svetome pismu postavljali više pitanja."

Kad je umro papa Damaz Jeronim je otputovao opet na Istok. Došli su u Betlehem, gdje je Jeronim osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio. I sada mu još ostalo preko 30 godina plodnoga književnoga rada. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama. Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka. Njegovi pak povijesni spisi, osobito De viris illustribus (O slavnim muževima), puni su veoma dragocjenih podataka. Od Jeronima imamo 157 pisama. Pisana su jer su se sa svih strana svijeta mnogi k njemu obraćali za savjet.

Jeronim se i u svojoj betlehemskoj samoći i kabinetskom radu nije mogao svladati da se žestinom svoje vruće naravi ne uključi opet u razne polemike, svađe i prepirke. Povod je takvoj prepirci dao biskup Salamine na Cipru sv. Epifanije jednim svojim djelom koje bijaše sakupljena zbirka krivovjerja.

Zadnje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, 30. rujna 419. ili 420. napokon našao svoj mir u Gospodinu. Sam je o sebi u djelu De viris illustribus zapisao: "Bio je ujedno filozof, retor, gramatik i dijalektik te kao poznavalac hebrejskog, grčkog i latinskog trojezičan." Hamann kaže da je Jeronim posjedovao tipične prednosti i slabosti literarno izobraženih ljudi. Sve do konca života vezao je uz najstrožu askezu gotovo bolesnu razdražljivost i pretjeranu osjetljivost. Naročito je bio oštar i pretjeran u svojim polemikama. Pa ipak je taj opori čovjek imao veoma osjetljivu, pa čak i nježnu dušu. To neka potvrdi i ovaj dijalog sv. Jeronima s Isusom.

Pokraj špilje Isusova rođenja u Betlehemu u jednoj pećini učeni je časni starac Jeronim izabrao svoje posljednje obitavalište na zemlji. Onaj koga Crkva štuje kao naučitelja u svojim je staračkim danima često doteturao do jaslica te u svetom razgovoru s Isusom govorio:

"Dijete moje, kako dršćeš! Radi našeg spasenja na kako ti to tvrdom ležaju ležiš? Što ti mogu učiniti?"

A Isus će na to Jeronimu:

"Jeronime, ništa ne želim od tebe!

Samo pjevaj:

"Slava Bogu na visini! Na Maslinskoj gori i na Kalvariji bit ću još mnogo više bijedan."

Tada opet progovori Jeronim:

"Dijete, darovat ću ti nešto, dat ću ti sav svoj novac!"

Sa smiješkom na usnama odvraća mu dijete Isus:

"Nebo i zemlja su ipak ponajprije moji. Neću tvoj novac! Daj ga siromasima! Tako ću ga primiti kao da je meni darovan."

No Jeronim govori dalje:

"Ali ja bih ipak za tebe samoga htio nešto učiniti i darovati, inače ću od muke umrijeti."

Tada odgovori Božansko Dijete:

"Dobro, kad bi mi nešto tako rado darovao, onda ću ti reći što mi možeš dati. Daj mi sve svoje grijehe, daj mi sve nemire svoga srca!" "A što ćeš s tim učiniti", uzvrati mu Jeronim sav smeten.

Dijete Isus odgovori:

"Tvoje grijehe, nemire tvoga srca želim staviti na svoja ramena i odnijeti ih."

Na to Jeronim proplaka:

"Dobri Isuse, uzmi onda moje grijehe, uzmi što je moje, i daj mi što je tvoje!"

Jeronim je iz najdubljeg uvjerenja svoga srca rekao:

"Tko se predaje Kristu, može umrijeti; no pobijeđen, ne može biti."

Jeronimova ljubav prema Svetom Pismu, ljubav prema Crkvi i nepokolebljivo nastojanje oko pravovjernosti zaslužuju poštovanje. A svoje slabosti iskupio je pokorničkim životom i mnogim patnjama.

Crkva s pravom ubraja Jeronima među četvoricu velikih zapadnih svetih Otaca. Svakako je među njima on ipak najosebujnija ličnost.

Činjenica oslabljena vida u Svetog Jeronima je razlogom što je štovan kao zaštitnik od sljepoće i ostalih bolesti očiju.

Izvor: Sveci.net

Podijelite da i drugi pročitaju

Dodaj novo...

Kalendar

Komentari (0)

Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.

Katolička društvena mreža

Objavljuje video u , Sveti Jeronim

Sveti Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus Stridonensis)

Sveti Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus Stridonensis) rođen je AD 345. – kako sam reče – u gradiću Stridonu, na nekadašnjoj granici Dalmacije i Panonije, a umro je u Betlehemu 30. rujna 420. godine. Kao dvanaestogodišnjeg dječaka roditelji su ga poslali na školovanje u Rim glasovitom učitelju Eliju Donatu (Aelius Donatus). Iako su mu roditelji bili treća generacija kršćana, Jeronim je kršten u 19. godini života. Nakon školovanja kod nekih od najboljih učitelja gramatike i retorike, boravi neko vrijeme u dvama značajnim kulturnim središtima toga vremena, u Trieru, zatim u Akvileji, gdje se zanosi idejama o pustinjaštvu. Na putu u Halkidsku pustinju boravi neko vrijeme u Antiohiji kod prijatelja Evargija, zatim provodi u pustinji oko dvije godine. Iz Halkidske se pustinje vraća u Rim na poziv pape Damasa, kojemu je bio nekom vrstom tajnika. Ubrzo postaje veoma poznat kao biblijski tumač, čovjek velike učenosti, prevoditelj, trojezični egzeget, homo trilinguis, tj. znalac latinskoga, grčkoga i hebrejskoga jezika. U Rimu je sigurno veoma dobro upoznao klasične govornike pjesnike i prozaike, što se vidi iz glasovia Jeronimova sna gdje ga je Gospod kaznio i ukorio jer je bio ciceronijanac, a ne kršćanin, što je Jeronim sasvim ozbiljno uzeo k srcu. Nakon smrti svog zaštitnika pape Damasa, pred navalama i optužbama brojnih neprijatelja u Rimu odlazi u Betlehem s duhovnom suputnicom Paulom, koja novčano pomaže osnutak muškog i ženskog samostana u mjestu Kristova rođenja. Najvjerojatnije je biblijske komentare počeo pisati već u Akvileji, a nastavio je to u Antiohiji, gdje se dao na prevođenje cjelokupne Biblije, svih knjiga Staroga i Novoga zavjeta, što je dovršio u Betlehemu. Tako je nastao poznati prijevod Biblije pod nazivom „Vulgata“, koji je i danas u uporabi. Tu je dovršio i komentare uz sve biblijske tekstove, za čim i današnji crkveni propovjednici znaju često posegnuti. Umro je u Betlehemu, u mjestu Kristova rođenja. Kasnije su njegovi posmrtni ostatci preneseni u crkvu Santa Maria Maggiore u Rimu. Pojavilo se više pisama tobože Jeronimovih učenika, koja su bila puna sasvim nepouzdanih podataka iz Jeronimova života pa tako i njegovu želju da mu se tijelo prenese u Rim. Tako je nastao spis Prenošenje tijela sv. Jeronima („Translatio corporis beati Hieronymi“), koje je u srednjem vijeku prevedeno na hrvatski. Njegovo pustinjačko iskustvo pokazuje se i u trima hagiografijama, Život svetoga Pavla prvoga pustinjaka („Vita Beati Pauli monachi Thebaei“), Život svetoga Hilariona“ („Vita Hilarionis“) te Život Malkov („[Vita Malchi] De monacho captivo“), a te će hagiografije postati svojevrstnim modelom kasnije hagiografske literature. O samu Jeronimu saznajemo ponešto iz prve ruke iz njegova djela O glasovitim ljudima („De viris illustribus“). Ne bi se bilo teško složiti s Markom Marulićem koji napisa u Jeronimovu Epitafu („Epitaphium“) da je njegov genij nekoć stekao mnoga odličja, ali da je Jeronim svojim djelotvornim životom postigao još veću slavu. („Hic tamen ingenii magnis insignibus olim / Sanctę vitę gloria maior era.“). U djelu De viris illustribus (O značajnim ljudima) znameniti velikan sveti Jeronim sam je naveo da je rođen „u gradiću Stridonu, koji su Goti razrušili, na nekadašnjoj granici Dalmacije i Panonije“ („oppido Stridonis, quod a Gothis eversum, Dalmatae quondam Pannoniaeque confinium fuit…“). Koje je i gdje je bilo to mjesto još uvijek nije razriješeno, no citat je trajno vezao Jeronima za hrvatski povijesni prostor. Sv. Jeronim sigurno je jedan od najvažnijih ljudi za hrvatsku kulturu i duhovnost. Upravo zahvaljujući njegovu ogromnom autoritetu – jer mu se pripisivao pronalazak glagoljskoga pisma, a ponekada i prijevod Biblije na „njegov“ tj. hrvatski materinski jezik – stoljećima se hrvatski jezik uspijevao očuvati kao liturgijski jezik, što je prava rijetkost u okvirima Katoličke crkve. U više je glagoljskih brevijara uključen – kao što je to ustanovila Vesna Stipčević Badurina – „Officium“ Sv. Jeronima, a i u nekim Misalima nalazi se Misa za blagdan tog sveca, tj. 30. rujna. Hrvatski renesansni pisci kao Marko Marulić, Petar Pavao Vergerije St., Vinko Pribojević, ili Petar Zoranić, kao i znameniti protestantski teolog Matija Vlačić Ilirik – da spomenemo samo one najistaknutije, u svojim su djelima veličali sv. Jeronima, a Marulić je energično dizao svoj glas protiv onih koji su tog velikana držali Italcem. Marulić se čak poistovjećivao s njim kad u djelu „Vita Divi Hieronymi“, koje je nedavno objavio Darko Novaković, kaže „On je moj, a ja sam njegov“ („ille meus est, et ego suum“). Na imaginarnom putovanju u Planinama Petru Zoraniću sv. Jeronim je vodič, baš kao što je Danteu bio Vergilije. Potaknut ovom tradicijom, zagrebački nadbiskup Juraj Haulik osnovao je izdavačko Društvo Sv. Jeronim 1868. godine. Sv. Jeronim bio je popularan u crkvenim i u svjetovnim krugovima. Kao uzor asketskog života i redovništva u Hrvatskoj, naslovnik je jedne od najprostranijih franjevačkih zajednica koja obuhvaća Istru i sjevernu Dalmaciju. Posvećene su mu arhitektonski zanimljive crkve i kapele, a lik sv. Jeronima prikazali su brojni likovni umjetnici, poput Andrije Alešija, Nikole Firentinca ili Ivana Duknovića, ostvarivši djela trajne vrijednosti. Da je sv. Jeronim je bio stoljećima popularan u primorskoj kao i u kontinentalnoj Hrvatskoj, pokazuju riječi iz djela Postill (Varaždin, 1586.) Antuna Vrameca: „On je načinil i spravil pismo glagolsko materinim jezikom svojim. Ni jedan narod veče nego on lastivno pismo svoje nema, kotero je on svojim ovde ostavil, kêm i vezda vse primorske strane i ovde neki živo. Tako su se stara vremena doktorje i vučeni ljudje trudili i za sobu dobro spomenjenje navuka i pisma ostavljali, Bogu vsemogučemu na diku“. (Postilla, „Na dan sv. Jeronima“). Ujedno je međunarodno držan zaštitnikom prevoditelja, pa tako francuski pisac Valery Larbaud svoje djelo Pod okriljem Svetoga Jeronima („Sous l’invocation de Saint Jérôme“) završava molitvom sastavljenom samo od Jeronimovih riječi: «Vrsni Naučitelju, svjetlosti svete Crkve, blaženi Jeronime, poduzimljem se zadatka koji je pun poteškoća pa Te sada zazivljem da mi pomogneš svojim molitvama, kako bih ovo djelo mogao/mogla prevesti na … jezik u istom onom duhu u kojemu je napisano.» Postoje mnoga zanimljiva pitanja koja se tiču „Jeronima Hrvatina“, bilo da je riječ o Jeronimu na dvjema Jadranskim obalama, o Jeronimu u Hrvatskoj, Europi i svijetu, o mjestu njegova rođenja, o njegovoj ulozi u očuvanju glagoljaštva i hrvatskoga kao liturgijskog jezika, o njegovu značenju nekada i danas, o prevoditelju i komentatoru Biblije, o Jeronimu kao začetniku hagiografske književnosti, o Jeronimu u hrvatskoj i svjetskoj likovnoj umjetnosti i o drugim aspektima velikana hrvatske, europske i svjetske kulture. https://jeronim.ffzg.unizg.hr/sveti-jeronim/

Katolička društvena mreža

Objavljuje članak u , Sveti Jeronim

Sveti Jeronim - Wikipedia

Jeronim Stridonski (Euzebije Sofronije Jeronim; Stridon, 347. ili 348. – Betlehem, 30. rujna 419. ili 420.), kršćanski svetac i crkveni otac te crkveni naučitelj Katoličke crkve, teolog, filozof, pustinjak, prevoditelj Biblije na latinski jezik. Spomendan je 30. rujna.Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata. Najpoznatiji je po svojem prijevodu Biblije na latinski jezik poznatom pod nazivom Vulgata. Latinski mu je zapis imena Eusebius Sophronius Hieronymus, a grčki Εὐσέβιος Σωφρόνιος Ἱερόνυμος. Najčešće se imenuje kao sveti Jeronim, a u hrvatskoj je tradiciji i ime Jerolim. ŽivotopisRođen je u dobrostojećoj kršćanskoj obitelji u mjestu Stridon, a otac mu je Euzebije (Hieronymus patre Eusebio natus oppido Stridonis). Poznato je da je imao sestru i mlađega brata Pavlinijana. Po tadašnjem običaju, Jeronim nije bio kršten kao dijete, nego je dugo živio kao katekumen. Još kao dječak, 360. godine otišao je na studij gramatike, retorike i filozofije u Rim. Učitelj mu je bio Elije Donat, a tu je upoznao i prijatelja Rufina. Kršten je pri kraju studija, a sigurno prije 24. rujna 366. godine. Nakon krštenja upoznao je neke redovničke zajednice u Rimu, što ga je oduševilo. Zatim se je vratio u rodni kraj, te potom otputovao u glavni grad Galije Trier, gdje je radio kao službenik u državnoj upravi. Oko 370. godine napustio je svjetovni život te se je posvetio askezi i studiju. Jeronim je preko Carigrada otišao u Antiohiju, gdje je, s prekidima, boravio gotovo deset godina. Antiohija je tada bila važno središte ranokršćanske znanosti. Tada je ozbiljnije proučavao Bibliju i slušao egzegetska predavanja Apolinarija iz Laodiceje. Usavršio je znanje grčkoga i hebrejskoga jezika i proučavao je Origenove spise. Živio je u redovničkoj zajednici. Pristao je da ga antiohijski biskup Paulin zaredi za svećenika, uz uvjet da ostane redovnik. Godine 379. ili 380. otišao je u Carigrad, gdje je slušao i upoznao Grgura Nazijanskoga. Na poziv pape Damaza 382. otputovao je u Rim, te je postao papinim tajnikom. Živio je u redovničkoj zajednici koju su osnovale bogate udovice Marcela, Paula i njezina kći Eustohija. Tada je za papu preveo mnoge spise, na temelju čega neki srednjovjekovni životopisi tvrde da je bio imenovan kardinalom, kako je i prikazivan u kasnijoj ikonografiji. Nakon Damazove smrti u prosincu 384. očekivalo se je da će Jeronim postati papa, no to se nije ostvarilo. Svojim žustrim polemikama stvorio si je mnoge neprijatelje, pa je 385. napustio Rim te iz luke Ostije krenuo prema Jeruzalemu. Pridružile su mu se Paula, njezina kći i Eustohija i njihove prijateljice. Godine 386. trajno su se nastanili u Betlehemu u Palestini te osnovali jedan muški i tri ženska samostana. Jeronim je u Betlehemu boravio 34 godine. To je najplodnije razdoblje njegova života. Među ostalim, tada su nastali njegovi prijevodi Biblije, komentari Pavlovih poslanica, biblijski komentari proročkih knjiga te prijevodi teoloških djela na latinski. Sudjelovao je u mnogim polemikama. Došao je u sukob s mnogim biskupima i teološkim velikanima svojega vremena, a polemizirao je i s heretičkim piscima. U kritičkim je odnosima bio i s Augustinom, koji nije pohvalno ocijenio njegov prijevod Biblije. Zapadna crkva slavi ga kao jednoga od četvorice velikih crkvenih otaca, zajedno s Ambrozijem, Augustinom i Grgurom Velikim. Sveti Jeronim u hrvatskoj kulturi i tradicijiPo svetom Jeronimu nazvan je Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu. Povodom 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima Hrvatska pošta 27. svibnja 2020. pustila je u optjecaj prigodnu poštansku marku. Motiv prikazan na poštanskoj marki je sv. Jeronim sa slike autora Jacopa Tintoretta iz 16. stoljeća, koja se nalazi na oltarnoj pali u župnoj crkvi sv. Marka Evanđelista u Korčuli. Predaje o sv. JeronimuSv. Jeronim tvorac glagoljice Katolička crkva priznavala je predaju da je Jeronim tvorac glagoljice te ju je u svojim latinskim tekstovima nazivala Charactere Hieronymiano ("jeronimovskim slovima"). Sv. Jeronim i lavPrema jednoj legendi, Jeronim je izvadio lavu trn iz šape. Od tada ga lav više nije napuštao i sjedio mu je uz noge u njegovoj redovničkoj ćeliji. Zato se Jeronim često prikazuje s lavom uz noge dok sjedi u kardinalskoj odori u svojoj sobi za radnim stolom. Teška narav sv. JeronimaU predaje spada tvrdnja da je sv. Jeronim bio teške i svadljive naravi. U to se uklapa navodna njegova izjava "Oprosti mi, Gospode, jer sam Dalmatinac!" Međutim, potvrde za to u njegovim spisima nema. Teškoj naravi u prilog mogu se pripisati oštre polemike u koje se je upuštao cijeloga svojega života. DjelaJeronimova djela dijelimo na prijevode i autorske tekstove, koji se mogu razvrstati na teološka tumačenja i korespondenciju. Od njegovih prijevoda svakako je najpoznatiji prijevod Biblije na latinski, poznat pod nazivom Vulgata. VulgataPapa Damaz I. uzeo je Jeronima za svojega tajnika. Tada je Jeronim proveo reviziju latinskoga prijevoda četiri evanđelja i psalterija. Taj mu je angažman donio velik ugled i (neispunjeno) očekivanje da će postati papa. Godine 391., u Palestini, počeo je prevoditi Bibliju s originalnoga hebrejskoga i aramejskoga teksta, te ga je završio 406. godine. Naziv Vulgata za taj prijevod koristi se od 13. stoljeća. Tridentski sabor proglasio je Vulgatu službenim prijevodom Biblije u Katoličkoj crkvi. Autorski tekstoviSačuvani tekstovi sv. Jeronima objavljeni su pod naslovom Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia u devet knjiga (1-11, bez 3. i 6. knjige) u sklopu edicije Patrologia Latina (PL) od 1845. do 1889. godine (od 22. do 30. knjige edicije). 1. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus primus. Parisiis: apud editorem, 1845. (PL 22): Epistola Vallarsii Clementi XII Pontifici summo; Praefatio generalis in tres partes divisa; Praefatio altera; Vita S. Hieronymi; Vita alia S. Hieronymi auctore incerto; Epistolae S. Hieronymi in quatuor classes divisae secundum ordinem temporum; Quinta classis complectens sex epistolas, tres tempore, tres auctore spurias; Notae Joannis Martianaei.2. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus secundus. Parisiis: apud Garnier fratres et J.-P. Migne successores, 1883. (PL 23): Vita S. Pauli primi eremitae; Vita S. Hilarionis; Vita Malchi monachi; Regulae S. Pachomii Translatio Latina; Instituta S. Pachomii; Praecepta et judicia S. Pachomii; Praecepta ac leges S. Pachomii; Monita S. Pachomii; PP. Pachomii et Theodori Epislolae et verba mystica; Verba prophetica S. Pachomii; Epistola Theodori ad monasteria de Pascha; Interpretatio libri Didymi de Spiritu sancto ad Paulinianum; Dialogus contra Luciferianos; Liber de perpetua virginitate B. Mariae; Adversus Jovinianum libri duo; Liber contra Vigilantium; Liber contra Joan. Hierosolymitanum; Apologia adversus libros Rufini; Dialogus adversus Pelagianos; Liber de viris illustribus; De vitis apostolorum; Epistola ad Desiderium de duodecim doctoribus.4. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus quartus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1865. (PL 24):5. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus quintus. Parisiis: apud Garnier fratres et J.-P. Migne successores, 1884. (PL 25):7. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus septimus. Parisiis: apud editorem, 1845. (PL 26):8. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus octavus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1866. (PL 27):9. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus nonus. Parisiis: apud Garnier fratres et J.-P. Migne successores, 1889. (PL 28):10. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus decimus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1865. (PL 29):11. knjiga: Sancti Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri Opera omnia […] Tomus undecimus et ultimus. Parisiis: apud J.-P. Migne, 1865. (PL 30):