Sveti Šimun

  • _bx_events_menu_item_title_sm_members
  • _bx_events_menu_item_title_sm_subscribers
  • 824 pregleda
  • Sinkronizacija s kalendarom
  • Više

Sveti starac Šimun ili Šimun Pravednik, Šimun Bogoprimac (grčki: Συμεών) je "pravedan i pobožan" čovjek iz Jeruzalema koji je, prema Evanđelju po Luki (Lk, 2,25-35), susreo Mariju, Josipa i Isusa dok su ulazili u Hram, kako bi ispunili prikazali Isusa u Hramu. Sveti starac Šimun vrlo je vezan uz grad Zadar, kome je zaštitnik, a gdje se nalazi i njegova crkva i Škrinja sv. Šimuna.

Prema biblijskom izvještaju, Duh Sveti je posjetio Šimuna i objavio mu, da neće umrijeti dok ne vidi Isusa Krista. Uzevši Isusa u naručje, izrekao je molitvu koja se i danas liturgijski koristi kao latinski Nunc dimittis u Katoličkoj Crkvi i drugim kršćanskim Crkvama, te dao proročanstvo aludirajući na Isusovo raspeće.

Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga. (Lk 2,29-32)

Starac Šimun je proročanski Djevici Mariji nagovijestio kako će Isus biti mnogima u Izraelu na spas, ali mnogima i na propast, te da će biti znak osporavanja, odnosno, kako je kasniji Isusov život potvrdio, da će ga odbaciti i na kraju ubiti. Također joj je prorokovao da će i njoj samoj mač boli probosti dušu, kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca.[1]

Neke kršćanske tradicije obilježavaju ovaj susret 2. veljače kao blagdan Svijećnice ili formalnije, Prikazanja Gospodinova, Susreta Gospodnjeg ili Očišćenja Djevice (Marije). Njegovo je proročanstvo uključeno u pobožnost prema Mariji kao Gospi Žalosnoj. Šimun se štuje kao svetac u Katoličkoj Crkvi i pravoslavlju. Blagdan mu je 3. veljače u revidiranom Rimskom martirologiju Katoličke Crkve.

Škrinja sv. Šimuna (Zadar, 1380.), koja se nalazi na glavnom oltaru crkve sv. Šimuna u Zadru je najvrjednije djelo srednjovjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj u kojoj je sačuvano mumificirano tijelo sv. Šimuna, zadarskog sveca zaštitnika. Škrinja svetog Šimuna ili raka svetog Šimuna nesumnjivo je jedno od najdragocjenijih i najvrjednijih zlatarskih djela zadarske srednjovjekovne umjetnosti, a po svojim umjetničkim kvalitetama i dimenzijama ide u red cjenjenijih iste vrste, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Službeno je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije. Pored svoje umjetničke vrijednosti škrinja Sv. Šimuna ima i prvorazredno značenje za hrvatsku povijest. Na njoj su ovjekovječeni važni povijesni događaji, kao i svakidašnji život žitelja Zadra: na tržnici, na ulici, nošnja ondašnjih ljudi, kao i izgled pojedinih dijelova grada.

Podijelite da i drugi pročitaju
Dodaj novo...
 
 
Kalendar
Komentari (0)
Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.
Sveti je Šimun onaj starac koji je prema Evanđelju po Luki kod prikazanja u Hramu dočekao Josipa i Mariju i u djetetu Isusu primivši ga na ruke prepoznao Mesiju. Tom je prilikom izrekao hvalospjev „Sad otpuštaš“, koji se i danas svakodnevno moli u molitvi povečerja u božanskom časoslovu. Istom je prilikom starac navijestio Mariji da će joj mač tuge probosti srce, predskazujući tako bol koja će je snaći dok bude svjedočila muci i smrti svoga Sina. Svečevo se tijelo danas nalazi u Zadru, kojemu je jedan od zaštitnika. Legenda pripovijeda kako ga je onamo u trinaestom stoljeću donio neki mletački trgovac. Oluja ga je na putu za Veneciju zaustavila kod Zadra te se morao skloniti u tamošnju gradsku luku. Trgovac je sa sobom iz Svete zemlje kradomice nosio neraspadnuto tijelo svetog Šimuna, govoreći znatiželjnicima da se radi o tijelu njegova preminulog brata koje nosi u Veneciju na ukop. Sklonio se kod redovnika u samostanu izvan gradskih zidina, prema predaji u trećoredskom svetom Ivanu te je ondje i zakopao svečevo tijelo, nadajući se vratiti se po njega. Iste večeri po dolasku u samostan trgovac je preminuo, a redovnici su među njegovim stvarima pronašli dokumente koji su dokazivali da se u njihovu vrtu zapravo nalazi tijelo svetog Šimuna. Počeli su otkapati tijelo, ali su im se uskoro pridružiše i tri gradska poglavara, koja su u snu doznala da redovnici kane svečevo tijelo zadržati za sebe, te pozovu i gradskog biskupa. Otkopavši svečevo tijelo, svečano su ga prenijeli u jednu crkvu u samome gradu. Kasnije je crkva po njemu nazvana crkva svetog Šimuna, ili Šime kako ga zovu Zadrani. Ugarska i hrvatska kraljica Elizabeta Kotromanić dala je poslije po zlataru Franji iz Milana izraditi predivnu srebrnu škrinju, ili raku, remekdjelo gotičkog zlatarstva, te u nju smjestiti svečevo tijelo. U doba baroka pridodani su joj barokni anđeli, izrađeni od zarobljenih turskih topova, koji je pridržavaju. Uz svečevo tijelo, koje se i danas ondje nalazi, u raku su položeni i kruna i primjeri srednjovjekovnog veza. U svečanim se prilikama raka otvara, te tako vjernici imaju priliku iskazati počast svečevim relikvijama. Osim Zadra, sveti Šimun je zaštitnik i porodilja. U ikonografiji se prikazuje kao svećenik ogrnut plaštem, uz kojega stoji anđeo s kadionicom. Ponekad ga prikazuju kao proroka sa svitkom u ruci ili u odori židovskog Velikog svećenika ili rjeđe u istočnjačkoj nošnji s turbanom na glavi.