Bog jedini oslobađa

Ako mi uopće netko može nešto napraviti, onda to može samo Bog. Jer on ima svu silu i samo on kontrolira sve sile, i dobre i zle. Ljudi nemaju snagu da me oslobode. Ako mi Bog nešto ne da, nitko mi drugi to ne može dati.

I ako je Bog na mojoj strani, nitko mi ništa ne može. Bojati se Boga, to je kao kad malo dijete traži zaštitu svoga tate. Što to znači? U njegovom naručju dijete je skriveno, jer dijete „zna“ da se cijeli svijet boji njegovoga tate. Neka me netko samo dirne!

Ako je moj otac na kormilu - vjeruje dijete - što mi se može dogoditi?

Pitanje je, međutim, kako otjerati strah ili, drukčije, kako ući u spasonosnu vjeru? To je temeljno pitanje. Jer, onog časa kad uđem u vjeru ispadam iz straha ili strah ispada iz mene. Onog časa kad uđem u Boga, prestajem biti ugrožen. Onog časa kad sam s Bogom prijatelj, zlo postaje ugroženo, bolesti u meni postaju ugrožene. Mržnja u meni postaje ugrožena. I ljudi koji mrze postaju ugroženi. Pokušavaju me napasti i time samo pokazuju da mi ništa ne mogu.

Prva i najvažnija istina kršćanstva jest da postoji samo jedan Bog. Najjasnija filozofska istina jest da postoji ens, naprosto. Ens unum, bonum, pulchrum, verum. Da postoji, dakle, ens primum, postoji naprosto egzistencija, postoji ono što egzistira, što je neuništivo, što je vječno, što nije nikada postalo i nikada neće završiti. To je Bog kao filozofski izričaj. Ako je samo jedan Bog, to znači da nitko više ne postoji pokraj njega tko bi ga mogao ugroziti, netko tko bi bio jači od njega. Ako postoji samo jedan Bog, znači da se nitko s njim ne može boriti. Ne mogu, dakle, postojati dva Boga, jer tada bi jedan drugoga ugrožavali. Kada bi bila dva, jedan ne bi bio Bog. Bog, dakle može biti samo jedan. To je prva istina. I kod Židova je zato bila najvažnije ono što govori njihova molitva Šema Izrael.

Čuj Izraele!

Ja sam Gospodin Bog tvoj,

Gospodin jedini.

Njega slušaj,

idi njegovim putovima.

Ljubi njega svim srcem,

svom dušom, svim umom,

Samo se njega boj.

Bit ćeš sretan na svim putovima svojim.

Bog je Gospodin, a to znači gospodar, vladar. Tako se kaže u Starom, a i u Novom zavjetu. Isus je naš Gospodin. Gospodin znači onaj koji je vladar, koji je šef iznad koga nema više nitko drugi koji bi šefovao. On je onaj koji upravlja baš svime. I zato Bog vodi baš svaku sitnicu u našem životu. Znači da ne postoji ni dobro ni zlo u tvome životu, koje ne bi vodio Bog. 

Mi obično Boga shvaćamo kao neko biće, koje nam samo treba pomoći kada nas snađe nesreća. Mi smatramo da postoji zlo, postoji davao, postoje bolesti, postoji sve što nas ugrožava, a nekako Bog je kao tata, kao stariji brat koji sad dolazi da nas oslobađa od bolesti, jer je jači. Da nas oslobađa od đavla, od nečega drugoga, od ljudi, oslobađa od zla. Moram reći da takav Bog ne postoji. On nije onaj koji je jači od nekoga, nego onaj koji uopće nema premca, kome se nitko ne može suprotstaviti, koji uopće ne može biti ugrožen. 

Postoji Bog koji dopušta da ti dođe i da te iskušava đavao, nesreća, bolest pa i smrt. Postoji Bog koji nas nekako iskušava, ali ne iskušava da bi nas uveo u zlo, nego iskušava da bi nas ojačao. I zato kad pusti da u tvoj život dođe neka bolest, neki neuspjeh, da te netko napadne, da se neko zlo dogodi u tvojoj obitelj, blizina smrti, onda je to kao da te Bog stavlja na kušnju i pita: ,,Sinko, bojiš li se?"

To je kao kad otac donese svoga sinka u neku rijeku, pa ga, zaranjajući ga polako, pita: „Sine, bojiš li se? Tata te hoće naučiti plivati.“ A sin odgovara: ,,Ne, tata, ne bojim se, hoću još!" 

Mi se, naprotiv, tada bojimo kao da nas Bog hoće uništiti, pa tada zazivamo. Jedni viču na đavla, drugi na ljude, treći urliču, četvrti traže pomoć. Kao da viču: „U pomoć, Bog će me uništiti!" To je kao kada bi dijete vikalo: „U pomoć, tata me hoće zaroniti i hoće da se utopim!" 

Od tebe Bog zapravo samo jedno hoće: hoće te naučiti plivati. A ti vičeš: „Ne!" Hoće te naučiti imati povjerenja u njega, sigurnost da će s njime sve biti dobro.

Tomislav Ivančić - Iz straha u povjerenje