Gospodin Bog uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt.

Čitanje Knjige Postanka, Post 2, 4b-9.15-17

Kad je Gospodin, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Gospodin, Bog, još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. Ipak voda poteče iz zemlje i natopi svu površinu zemaljsku. Gospodin, Bog, sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnu dah života. Tako postane čovjek živa duša.

I Gospodin, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu — i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

Gospodin, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. Gospodin, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«

Riječ Gospodnja.