Gospodine Isuse, primi duh moj! Dj 7, 51 - 8, 1a

Čitanje Djela apostolskih

 U one dane govoraše Stjepan narodu, starješinama i pismoznancima:

»Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi!

Kojega od proroka nisu progonili oci vaši?

I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«

Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega.

Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče:

»Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.

« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.

Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše.

Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao.

I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!«

Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!«

Kada to reče, usnu.

Savao je pristao da se Stjepan smakne.

Riječ Gospodnja.