Gospodine, ja ću za tobom ići...

Gospodine ja ću za Tobom ići kamo god ti pošao. Isus mu odgovara, pazi što si rekao jer lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Pazi ti ćeš za mnom, ti očekuješ imat ćeš puno novaca, biti zdrav, obratno je kaže Isus. Ja nisam došao da vladam zemljom, ja nisam došao da meni tu ljudi viču, ja nisam tu da trebam ljudski pljesak, ja sam tu da spasim te ljude koji su zavedeni. Duh je onaj koji oživljava, zemlja i materija propadaju. Duh ostaje, Bog je onaj koji je vječan. Zato mu Isus kaže: „Ja nemam gdje glavu nasloniti.“ To znači ja na zemlji ne tražim slavu, i ako ti tražiš onda smo se krivo razumjeli. Tko dolazi k meni treba shvatiti da se treba osloniti na Boga, a ne na ljude. 

Ako kreneš za Isusom ne očekuj da ćeš sve imati na zemlji, ali očekuj da ćeš imati radosno srce, da ćeš naći smisao života, da ćeš biti sretan jer si našao Boga, jer si našao smisao, jer si našao snagu protiv zla, jer si našao konačno domovinu. 

Poštovani slušatelju mi vidimo ovaj svijet i ovu zemlju sam izvana, površinski, a ona je sasvim drugačja i ono bitno je skriveno. Mi prihvatimo ovu zemlju i sve što je na njoj, želimo sve imati, biti zdravi, uživati a onda najedanput sve izgubimo i čudimo se što se to dogodilo. 

Bog nije stvorio zemlju da je uživaš, nego da se na njoj odlučiš za nebo. Nisam stvorio materiju da u njoj uživaš, nego da uvidiš kako je materija prolazna, nestalna i da ti ona ne ože dati ono što ti želi, nego je duh ono za čim ti čezneš. Kako je potrebno biti razuman, trijezan kako ne bismo nepotrebno gubili život.

(prof. Tomislav Ivančić "Minuta za tebe")