Izvor: Portal Franjevačke mladeži Frama Posušje; autor: Marija B.

Ima jedna priča koja glasi ovako: Mladi par doselio se u ulicu. Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je primijetila susjedu kako vješa rublje. ‘Kako je rublje prljavo, uopće ne zna prati! Možda treba novi prašak za rublje’, rekla je žena. Muž je šutke doručkovao. Svaki put kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti.

Mjesec dana kasnije, žena se iznenadila kada je vidjela da je rublje čisto. Rekla je: ‘Pogledaj, konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?!’ Muž joj je odgovorio: ‘Nitko! Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.’

Sama priča donosi mnoga pitanja koje se svi mi trebamo upitati: Koliko često si osudio druge prije nego si se preispitao? Koliko puta si prenio neku vijest a da nisi pokušao saznati pravu istinu? Kakav je naš pogled kroz prozor života?

Ogromna je sreća činiti druge sretnim usprkos našoj situaciji. Tuga je manja kada je podijelimo s nekim, a dijeliti sreću s nekim čini je udvostručenom. Ako se želite osjećati bogatim, samo prebrojite stvari koje imate pored sebe, a koje novac ne može kupiti. Svaki dan našeg života poklon je koji trebamo prihvatiti objeručke i nastojati ga dobro iskoristiti čineći dobro svima oko sebe.

Tako je i u životu – sve ovisi o tome koliko je čist prozor kroz koji gledamo život. Prije nego što počnemo kritizirati, bilo bi bolje provjeriti kvalitetu našeg pogleda, jer tek tada možemo jasno vidjeti koliko je čisto srce drugoga.

Podijelite da i drugi pročitaju
  • 1013
  • Više
Komentari (3)
    Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.