Kad te patnja slomi

Kad te patnja slomi, kad ne vidiš više ni tračak svjetla, kad si totalno depresivan i osamljen, potrudi se, potraži neko mjesto gdje možeš neko vrijeme ostati sam u potrazi za lijekovima.

Opusti se, diši odmjereno i polako registriraj samo jedno: gle, ti postojiš, imaš ruke, noge, jezik, lice, glavu, slobodu... ti živiš.

Nisi cijeli jadan, tužan, bolestan, ojađen. Osloni se na to dobro i zdravo u tebi. Otkrij kako je u tebi daleko više zdravlja nego bolesti, boli i patnje.

Sjeti se da nisi sam. I drugi plaču i pate, ali i izlaze iz patnje. I ti ćeš. Postani svjestan, Netko je tu tko te ljubi, simpatizira, tko je htio da ti postojiš. Osoba, Bitak, Ljubav, Dobrota je tu i dodiruje tvoje ruke, tvoje čelo, tvoje misli.

Osloni se na prsa Svemogućega, on te je htio, on za tebe živi i umire.

Ti si mu biser, dragocjen si u njegovim očima. Odmori umornu glavu i klonule ruke na njegovom ramenu. On jedini može i hoće odnijeti tvoju tugu, osamu, bol, besmisao. Odmori se uz njega kao u sjeni velikog hrasta. Postani žir koji počinje nicati da bi postao hrast. Uzmi si dovoljno vremena da se izliječiš i odmoriš. A onda polako uđi u novi dan.

(Tomislav Ivančić - Minuta za tebe) 

Podijelite da i drugi pročitaju
  • 790
  • Više
Komentari (0)
Prijavite se ili registrirajte da biste komentirali.